PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Gledam i ovu elitu koja raspisuje natječaje, uhljebljuje lažne mediokritete i trga se oko plijena koji se pretvorio u suhu izglodanu kost.
Jučer Heinzelova MUP, 3 popodne. Ulazim unutra i gledam oko sebe - nigdje nikoga. Pitam gospođu na kiosku - oprostite, da li radi MUP? Žena odgovara potvrdno i malo čudno me gleda. Uzmem papirić, sve rješavam u roku od 3 minute. Pričam s djelatnicom na šalteru, veli mi da je tako već godinama prazno.
Zagreb je pretvoren u grad duhova.
...
Starčad koja je ostala u zemlji više ni ne vadi osobne jer ih imaju trajno, za putovanja nemaju novaca pa im putovnice ni ne trebaju, a mladi koji bi trebali hodati po takvim ustanovama i rješavati papirologiju su odavno već pobjegli iz Hrvatske.
Tješim se možda da su se svi prebacili na sustav e-građana pa zbog toga nema gužve, ali da baš nikoga nema u muriji osim mene - to ne mogu objasniti.
Ako uzmemo službene brojke o tome da je 70 tisuća ljudi otišlo iz zemlje i one procjene da je riječ o pola milijuna ljudi koji su otišli ali nisu službeno riješili svoje statuse i odjavili se - onda dobivamo tragičnu sliku domovine u kojoj nitko drugi ne živi osim penzionera i umirovljenih branitelja.
Pitam se kako mogu te bake i djedovi pa i roditelji, čak i branitelji, gledati svoju djecu i unuke kako odrastaju kao stranci u drugim državama i koja pakiraju kofere i čekaju autobuse za Njemačku?
Jesu li se za to borili?
Jesmo li uistinu izgubili sve bitke, jer i ovi koji su ostali razmišljaju kako što prije pobjeći odavde? Kako smo se doveli do ovdje i u što smo pretvorili Hrvatsku, u kojoj su teme ustaša i partizana, grbova i petokraka i danas na svim naslovnicama? Da li vladajući doista misle da te teme zanimaju mlade ljude, koji se nisu ni rodili u Jugoslaviji niti imaju bilo kakve poveznice s II svjetskim ratom?
Gledam i ovu elitu koja raspisuje natječaje, uhljebljuje lažne mediokritete i trga se oko plijena koji se pretvorio u suhu izglodanu kost.
Parkovi i igrališta su prazni, škole se zatvaraju, u selima već odavno nitko ne živi. Počet ćemo prebrojavati i mjesta i gradove u kojima više uopće nema djece. Mladi koji su otišli šalju milijarde natrag u zemlju kako bi sirotinja mogla od nečega živjeti.
Samo preko službenih kanala prebačeno je 16 milijardi kuna, na crno u kovertama i na ruku sigurno još dva puta toliko.
Slično je napravio i komunistički režim otvorivši 60-tih godina prošlog stoljeća granice Jugoslavije za brojne Hrvate, a sve kako bi održavali već odavno uništen sustav.
Nadam se da će nove generacije biti pametnije i neće svojim novcima iz inozemstva plaćati skupocjene blindirane Audije s grijanim sjedalima za ove koji nam vode državu. Uostalom, nekadašnja je dijaspora slala devize za gradnju kuća, što danas nije slučaj - euri koji dolaze služe isključivo da bi se preživjelo i pokrpalo po kraja mjeseca.
Za pretpostaviti je da tih pola milijuna neće izaći ni na predstojeće predsjedničke i parlamentarne izbore.
Brojke o sve manjem izlasku birača još nitko nije usporedio sa statistikama iseljavanja, koje su usko povezane. Bojim se da ova nova generacija koja je otišla i odlazi, neće imati prevelikih poveznica s maticom zemljom. Kako i bi, kada joj vladajući nameću jedan od najviših poreza u Europskoj Uniji, najviše kamate na kredite, najskuplju hranu i nemogućnost rada i zarađivanja.
Nove države im omogućavaju udoban i lagodan život, zahvaljujući svom radu, znanju i trudu.
Tako nešto se neće dogoditi u Hrvatskoj još najmanje 50 godina.
Photo: DPCM
Autor: Helena Krmpotić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.