PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Teško mi je pisati o slučaju ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Štefa sam i osobno poznavala, još kao dijete, jako je volio i sestru i mene i uvijek nam davao za sladoled i kolače. Bio je tatin prijatelj, boem, pisao pjesme.
Kada je umro imala sam 10 godina i nisam shvaćala pojedinosti vezane uz njegovu smrt. Bio je tatin prijatelj i čovjek od velikog autoriteta u hrvatskom društvu. Znam da je tata došao jedan dan doma i mami rekao – Ubili su ga. Ubili su Štefa. Priča o Stjepanu Đurekoviću 30 godina kasnije obilježit će i moj život, kao i život cijele moje obitelji...
...
OTAC MI JE BIO SVJEDOK NA SUĐENJU UDBAŠKIM EGZEKUTORIMA U MÜNCHENU
Nakon više od 30 godina od njegova ubojstva, Hrvatska je ušla u Europsku Uniju. Time su se otvorila vrata za kazneni progon osumnjičenih za Đurekovićevo ubojstvo. Danima i tjednima aktualna je vlast pokušavala na sve načine spriječiti odlazak gospodina Mustača i gospodina Perkovića u Njemačku. Sve sam to pratila, kako osobno tako i profesionalno, budući da sam u to doba bila urednica na državnoj televiziji.
Nekako paralelno s njegovim izručenjem počele su mi se događati nevjerojatne stvari na radnom mjestu. Nakon desetljeća rada na televiziji, nadređeni su me počeli prijavljivati ravnatelju Radmanu i tražiti da mi se da otkaz. Iako su optužbe bile lažne, skoro svakih 6 mjeseci dobivala sam zahtjeve za izvanredni otkaz, njih ukupno pet. Sestra je radila u gradskoj instituciji i proživljavala slično. Prijave, dolaske policije, lažne optužbe. Ni ona ni ja nismo shvaćale što se događa. I zašto nam se to događa, tim više što su nam karijere prije toga bile besprijekorne i radni opus bez ikakvih mrlja. Neznanje je trajalo sve do 2015. godine kada nam otac priznaje kako godinama surađuje s njemačkim kolegama na rasvjetljavanju ubojstva Stjepana Đurekovića. Putem nas su ocu slali poruku što će se dogoditi ako nastavi suradnju. Bilo je očito da su ga pratili i znali svaki njegov korak, a njemu potpuno jasno da je cijeli policijski, obavještajni i pravosudni sustav pod kontrolom tih istih ljudi protiv kojih namjerava svjedočiti u München.
Nakon što su mu provalili u zgradu u kojoj živi i ostavili prijeteću poruku, Nijemci shvaćaju kako ga u Hrvatskoj više ne mogu štititi. Bio im je potreban jer je po nalogu prvog hrvatskog predsjednika preuzeo Službu državne sigurnosti od tih istih ljudi koji su odrađivali ubojstva hrvatskih emigranata po cijelome svijetu. Kao krim inspektor u bivšoj državi, bio je dobro upoznat s razlozima zašto je Đureković ubijen te dokumentacijom koju je posjedovao, a odnosila se na pljačku tadašnje vodeće državne kompanije. Smješten je u sigurnu kuću i niti moja sestra ni ja nismo znali gdje je ni da li je živ. Svjedočio je u četiri termina tijekom 2 tjedna na sudu u Minhenu i na izlasku iz sudnice zamolio sve svece da dočeka pravomoćnu presudu protiv dvojca koji su ostali iza rešetaka – Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.
Cijena koju je platio kako bi pomogao u rasvjetljavanju ubojstva Stjepana Đurekovića bila je velika. I sestra i ja smo dobile otkaze odmah nakon njegovog suđenja, on je bježao iz Hrvatske da ga ne ubiju, a prijetili su mu i da će mu ubiti unuke ako nastavi s pomaganjem drugih europskih tužilaštva, posebice talijanskih, koji su ponovno pokrenuli istragu oko ubojstva obitelji Ševo. Izdržao je sve to i odlučio napisati knjigu o cijelom ovom slučaju.
Danas je i plakao od sreće kada je čuo za pravomoćnu presudu i ta će mi slika zauvijek ostati urezana u sjećanje. Pokazao nam je kako mali čovjek može pobijediti ubojice, lopove i kriminalce. Kako nikada ne treba odustati od borbe za poštenu Hrvatsku, bez obzira na žrtve. Njegova lavovska borba za ovu presudu čini me ponosnom i sretnom što imam takvog oca.
Ubojice Stjepana Đurekovića dobile su doživotne zatvorske kazne.
Sada su na potezu upravo oni – narodu trebaju objasniti tko je naređivao ubojstva u Jugoslaviji.
Photo: DPCM/scrshot hrt.hr
Autor: Helena Krmpotić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
