Sport

U nevjerojatnoj atmosferi, pred 64 tisuće gledatelja, zagrebački je Dinamo 2. svibnja 1982. pogotkom Zlatka Kranjčara pobijedio Budućnost i proslavio naslov prvaka Jugoslavije na koji je čekao 24 godine.

Uz beogradske klubove Crvenu zvezdu i Partizan te Hajduk iz Splita, Dinamo je činio „veliku četvorku“ jugoslavenskog nogometa.

...

Iako je Dinamo od njih najviše puta sezonu završio kao drugoplasirani, osvojio je samo tri naslova prvaka, dok mu je onaj 1979. nepravedno oduzet skandaloznom sudskom odlukom.

Tri godine poslije, pod vodstvom energičnog trenera i sjajnog motivatora Miroslava Ćire Blaževića, Dinamo je nezaustavljivo odigrao proljetni dio sezone, u kojem je obično gubio korak u odnosu na beogradske klubove.

S obzirom na to da je simbolizirao pripadnost hrvatskoj naciji, Dinamo nije bio omiljen u Nogometnom savezu Jugoslavije i malo je tko očekivao da će kao drugoplasirani iz jesenske sezone proljeće ponuditi drugačiji rasplet.

Ipak, u prvih 13 od ukupno 18 utakmica Dinamo nije doživio poraz.

Uobičajeno skeptični navijači shvatili su da će san postati stvarnost nakon što je Dinamo u 2. kolu u sjajnom nastupu pobijedio Crvenu zvezdu 3-0.

Tjedan poslije, u Splitu je pred rekordno popunjenim poljudskim stadionom zagrebačka momčad nadvisila Hajduk 2-1 i postalo je izgledno da će biti prvaci.

Iako je pobjedom nad Željezničarom već četiri kola prije kraja osiguran naslov, navijače Dinama iz cijele Jugoslavije ništa nije moglo zaustaviti da u rekordnom broju pohode stadion u Maksimiru i s igračima proslave naslov koji su čekali gotovo četvrt stoljeća.

Zanimljivo, iako je druge sezone osvojio državni kup, Dinamo je opet završio kao drugoplasirani, a naslov prvaka koji je osvojila neponovljiva generacija predvođena kapetanom Velimirom Zajecom bio je ujedno posljednji Dinamov naslov u jugoslavenskoj ligi.