Mozaik

Amerikanac Ernest Hemingway osebujna je pojava u književnosti prve polovine 20. stoljeća. Željan uzbuđenja i avantura intenzivno je proživljavao svoj život. 

O tome je i pisao. Rođen je blizu Chicaga 21. srpnja 1899. u obitelji liječnika. U srednjoj školi sudjelovao je u uređivanju njihovih novina. Grozio se provincijalizma i malograđanštine pa poslije srednje škole, zanemarivši roditeljske želje da postane liječnikom, odlazi od kuće.

...

Tijekom Prvog svjetskog rata bio je dragovoljac na talijanskom bojištu. Vozio je vozilo Crvenog križa prilikom čega ga je pogodila austro-ugarska granata. 

Poslije rata bio je dopisnik čikaških novina u Pariz. Tu se kreće u društvu boema, umjetnika, a o opisivanju svojih doživljaja ozbiljno počinje razmišljati u društvu Gertrude Stein i pripadnika „izgubljene generacije“. Piše o ratu i poslijeratnim razočaranjima, te popratnim pojavama: piću, nasilju, promiskuitetu, smrti… 

Hemingway se strastveno zanimao i za sport, posebno za takozvane muške sportove lov, ribolov, boks, nogomet, borbe s bikovima. I o tome će pisati, kao i o ekonomskoj i političkoj nepravdi u razdoblju kad neće biti u kakvom ratu izvjestitelj, a izvještavao je iz Španjolskog građanskog i Drugog svjetskog rata.

Junaci Hemingwayevih djela, među kojima su najpoznatiji Sunce se ponovno rađa, Zbogom oružje, Kome zvono zvoni, Imati i nemati, obično su borci, grubijani, idealisti, dokoni milijunaši… opisani s malo riječi, jednostavno, ali snažno, s izraženim psihološkim obilježjima. 

Pisac radnju predstavlja objektivno, sažetim opisima, kratkim rečenicama, dijaloškom formom izlaganja, kolokvijalnim jezikom. Iako su mnogi oponašali njegov sirovi stil, iza Drugog svjetskog rata počeli su ga sve manje cijeniti. Onda se pojavio s posljednjim djelom, Starac i more, koje mu priskrbljuje Pulitzera i Nobela, te mjesto među najistaknutijim američkim piscima. Mučen mnogim bolestima počinio je samoubojstvo sa šezdeset i jednom godinom.