UCM

Bl. Miroslav Bulešić istarski sin, svećenik i blaženik, simbolizira u svojem liku i djelovanju hrvatski narod u Istri i Katoličku crkvu kao dva tijela jedne duše. Miroslav Bulešić potekao je iz naroda koji je sastavni dio Katoličke crkve u Istri, Crkve koja je ponikla iz naroda i u kojoj se kao svećenik posvetio narodu.

Svećenici i biskupi, časne sestre i redovnici bili su uz narod i s narodom u dobru i zlu, dijeleći zajedničku sudbinu i ublažavajući patnju i nesreće kako i koliko su mogli. Jedinstvo hrvatskih vjernika i Katoličke crkve i upućenost svećenstva i naroda jednih na druge, što je stoljećima bilo izgrađivano kao spontani odnos, predstavljalo je neku vrstu prešutnog, neraskidivog saveza i uzajamnog povjerenja koje je nadilazilo sve ideologije i sve političke sustave i taj savez ostao je čvrst i postojan uvijek, čak i u vremenima najvećih ratnih stradanja i krvoprolića.

...

“Spasenje čovječanstva možda ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom” Duhovni dnevnik, str. 155

Istarski hrvatski svećenici prolazili su križni put skupa sa hrvatskim narodom za vrijeme vladavine Italije „u ime rase“ (nacije), i u vrijeme komunističke Jugoslavije „u ime klase“ (ideologije).

3. postaja , Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.

Vidim da me želiš iskušati. Oče, neka bude volja Tvoja! Neka se ostvaruje uvijek Tvoj plan. Nije mi nedostajalo teškoća i kušnji. Borio sam se i borim se!

Ti mi govoriš: “Idi naprijed hrabro! Ne straši se križeva! Imaš sredstva da ih možeš nadjačati: svetu misu, časoslov i krunicu“

Zapisi bl. Miroslava Bulešića u župi Baderna,  Duhovni dnevnik str.150-157

Krajem 1944. godine i početkom 1945, Istarski narod našao se na udaru triju ideologija: fašizma, nacizma i komunizma. Komunistička propaganda protiv Crkve i pojedinih svećenika, a naročito protiv vlč. Bulešića bila je sve jača. Komunisti žele narod odvojiti od Crkve, ali ne uspijevaju, pa se služe svim metodama od zastrašivanja do likvidacija.

Vlč. Bulešić je dobro surađivao sa Joakimom Rakovcem, koji je odrastao u katoličkoj, narodnjačkoj obitelji. Rakovac je uvijek  nosio sa sobom molitvenik biskupa Jurja Dobrile“ Oče budi volja tvoja“ kao i svi istarski rodoljubi. Međutim ta suradnja Rakovca i vlč.Bulešića, kao i drugih istarskih boraca sa svećenicima, nije se sviđala partijskim komesarima. Poznato je da se Rakovac na Bulešićev prijedlog založio da se prestane sa progonom Bože Milanovića ( koji se ipak na kraju morao skloniti u Trst) po zapisniku od 3. veljače 1944. godine kada je o tome  izvijestio oblasni NOO. U siječnju 1945.godine ubijen je Joakim Rakovac pod sumnjivim okolnostima, navodno je po nalogu  Partije upucan i pušten da do jutra iskrvari ( Fašistički antifašisti likvidirali antifašiste, V poglavlje, M.Bartolić, str 50)

Teško je bilo razumjeti i prihvatiti ovakav stav Komunističke Partije, prema onima koji su se borili protiv fašizma i u Istri uspjeli sačuvati hrvatski identitet na baštini biskupa Jurja Dobrile. Još teže što su mnogi uspjeli preživjeti fašizam, ali nisu komunizam. Tada su netragom nestali Antun Milovan, otac biskupa u miru Ivana Milovana, bl. Francesco Bonifacio, ukupno 15 svećenika i 3 bogoslova.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući               
blaga Mati gledajući
muke slavnog sina  svog.

Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.

Molitva bl. Miroslava Bulešića

Bože , Oče našnebeski

Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću

dao svome narodu revnoga pastira i

neustrašivog mučenika. Po njegovu

zagovoru učvrsti u nama vjeru i

ustrajnu strpljivost u teškoćama

života te daj da se spremno zalažemo

za rast i jedinstvo Crkve.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

ZA BOGA I NAROD