UCM

Režirano "klanje" - loše odrađeni posao nepostojećih "ustaša"

 Ujutro, 18. svibnja 1990. godine, svi srbijanski mediji (od državne TV Beograd i TV Novi Sad do regionalnih i lokalnih radio i TV postaja u Srbiji i svim "srpskim krajevima" tadašnje Jugoslavije, izvijestili su kako je "tijekom prethodne noći u jednoj od sporednih ulica u Benkovcu pronađen preklan Miroslav Mlinar, predsjednik lokalnog ogranka SDS-a...". U nastavku izvještaja, s popriličnom dozom euforije govorilo se kako je ovo "prva ustaška žrtva u Hrvatskoj", a što se samog događaja i okolnosti tiče, sve je bilo dosta šturo i nedorečeno i svodilo se na tvrdnje kako su "žrtvu tokom noći u jednoj sporednoj, mračnoj ulici u Benkovcu presrele nepoznate osobe i pokušale je zaklati", te da je to učinjeno "u očitoj nameri da se Srbi u Hrvatskoj zastraše, a SDS spreči u političkom delovanju".

 Dakako, pitanje mogućeg počinitelja se nije niti postavljalo - jer iz cjelokupnog konteksta izvješćivanja se izvlačio zaključak kako su to mogle biti jedino "Tuđmanove ustaše" i nitko drugi.

 "Teško ranjenog Mlinara" kojeg su (kako se kasnije tvrdilo) "nepoznati počinitelji klali i ubadali noževima po vratu i trbuhu" a potom ga iste noći njegovi suradnici "slučajno pronašli" (u sitne noćne sate u zabačenoj ulici u Benkovcu!?), najprije se odvezlo u Zadar, kako bi mu se "pružila prva pomoć" zbog "obilnog krvarenja".

 Naravno, u svemu je vrlo zanimljivo kako su srbijanski mediji gotovo istog trena, u prvim izvješćima (za razliku od Hrvatske policije) u detalje znali kako se navodni događaj odigrao, baš kao da su njihove kamere i novinari u isto vrijeme bili tamo.

 Uglavnom, Miroslav Mlinar se nije dugo zadržao u Medicinskom centru u Zadru, nego je isti samovoljno napustio i u pratnji odvjetnika ubrzo je transportiran u bolnicu u Kninu. No, šef zadarske kirurgije, dr. Anđelko Gregov, pregledao je Mlinara prilikom prijema i utvrdio kako se radi o lakšim tjelesnim ozljedama koje nisu mogle biti nanesene nožem (rezovi kože na vratu i trbuhu nisu bili dublji od 2 - 3 milimetra, bez ozbiljnijih oštećenja krvnih žila, živaca, mišića i vitalnih organa).

  Fotografije "ranjenika" (sa zavojima oko vrata i gazom na trbuhu – "rane" se ne slikaju) prenose sve srpske medijske agencije, a mnoge od njih završavaju i u inozemnim listovima. "Slučaj Mlinar" je najnoviji "dokaz o genocidu koji se provodi nad Srbima u Hrvatskoj". U Novom Sadu, na skupštini srpske organizacije "Solidarnost" (formirane na poticaj SSRNV u cilju okupljanja srpskih dobrovoljaca za pomoć Srbima izvan Srbije), fašist i ratni huškač Vuk Drašković grmi i poručuje: "Još jednom apelujemo na razum Hrvata i pozivamo ih da se uljude!"

 Od Mlinara srpska propaganda pravi "nacionalnog heroja", ali uskoro nakon "zalječenja" tobožnjih "rana" sklanjaju ga u inozemstvo, u redove četničke emigracije u Australiji. Posebnu mu je čast upriličio četnički zločinac i "vojvoda" iz Drugog svjetskog rata, pop Močilo Đujić koji je "benkovačkom mučeniku" (kako su slavodobitno objavili srpski mediji) "poklonio ćiriličnu pisaću mašinu kao nagradu za herojski čin".

 U kasnijim izvješćima iz zadarske bolnice, govori se kako je Mlinar ovu ustanovu (u koju je donesen neposredno poslije kritičnog događaja) napustio na vlastiti zahtjev i zahtjev svoga odvjetnika i protivno volji osoblja i liječnika. Po njega je, naime, došlo sanitetsko vozilo – a da djelatnici i odgovorne osobe u Medicinskom centru u Zadru nisu o tomu znali ništa, niti ih je tko obavijestio zašto i kamo se pacijent transportira. Njemu i naredbodavcima se jako žurilo kako se ne bi otkrila istina.

 Kako je već rečeno, to je Jovanu Raškoviću i njegovim ekstremistima poslužilo za prekid svih veza s hrvatskim parlamentom i vlastima i stvorilo alibi za nastavak još bjesomučnije i zloćudnije antihrvatske kampanje. Evo što o tomu kaže jedan od izvora:

Nakon ovog događaja Jovan Rašković dao je intervju za beogradske medije u kojem je izjavio: 'Najprije su se sastali nož i grlo. Simbolika noža i grla vraća nas u vrijeme prije pedeset godina. Malo poslije događa se i paljevina, a i to je asocijacija za vrijeme genocida.'

(Dušan Viro, Slobodan Milošević-anatomija zločina, Zagreb, 2007., str. 124.)

 Dakako, "počinitelji" navodnog "klanja" nikad nisu pronađeni, iz jednostavnog razloga, jer ih nije bilo. No, to nikog među srpskim teroristima i njihovim mentorima nije zabrinjavalo, a sam Mlinar je odbio svaku suradnju u istrazi što su je vodile hrvatske vlasti, pravdajući to "strahom od ustaša".

 Mada je od početka u svemu bila jasno prepoznatljiva ruka srbijanskog SDB-a, tek godinama poslije na svjetlo dana su izašli neki važni detalji.

"Operacija Mlinar" isplanirana je u srbijanskom SDB-u, a provedena u ordinaciji visokog dužnosnika SDS-a za Hrvatsku, Zdravka Zečevića i uz izravnu potporu Jovana Raškovića. Tek godinama kasnije otkriveni su detalji ove operacije u kojoj su dvojica kirurga napravila po život bezopasne rezove na vratu "žrtve" čime je izazvano krvarenje bez većih posljedica.

 U dokazivanju istine, jednu od najvećih uloga odigrao nalaz kirurga Medicinskog centra u Zadru, dr. Anđelka Gregova, koji pri samom prijemu pacijenta bilježi njegovo stanje kao "lakše tjelesne ozljede".

- nastavlja se -