UCM

Dio naših „žestokih desničara“ i samozvanih "domoljuba“ čija su „junačka“ prsa odavno poplavila od busanja vezano za "ratne zasluge" a mrze dr. Franju Tuđmana jednako koliko i već spomenuto leglo bivših feralovaca iz Pupovčevog biltena, vjerojatno i nije svjestan koliko nalikuju "subraći" s druge strane barikade.

Jedna od poveznica s onima čiji su (tobože) "ljuti oponenti" jeste mržnja prema dr Franji Tuđmanu i svemu što je on činio, krivotvorenje povijesnih činjenica vezano za razdoblje osamostaljenja Hrvatske i Domovinski rat i posebice konstrukcije koje se tiču optužbi za "podjelu" BiH, a idu također na račun prvog hrvatskog predsjednika.

Druge su sličnosti među njima: agresivnost, mržnja, vulgarno i sirovo izražavanje, vrijeđanje neistomišljenika, jednom riječju: primitivizam i niska razina opće kulture i tolerancije u odnosu na svako drugačije mišljenje.

I da odmah budem sasvim određen i jasan.

Grupacija koja se još uvijek vodi idejama što ih zastupaju Dobroslav Paraga i njegovi istomišljenici (od 1990. godine nadalje), po mome je sudu najbrojnija među našim "domoljubima" i "tvrdim državotvorcima" ove vrste.

Evo zašto tako mislim:

Zato što oni jednako strasno, patološki mrze prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana kao i najveći neprijatelji Hrvatske i hrvatskoga naroda, jednako ga optužuju za "podjelu BiH", za pristajanje na "avnojske granice" - umjesto da smo izborili granicu na Drini, pa idu čak tako daleko da mu pripisuju kako je "smišljeno i planski prepustio Udbi stvaranje Hrvatske kako bi upropastio hrvatski narod". Tako ispada da je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman (kojega ta klika ne rijetko naziva i "zločincem", "krvnikom", "udbašem", "zlotvorom") bio i ostao najveće zlo za naš narod, što je samo po sebi izraz bolesne i pomućene svijesti, a ne zdravog, suvislog i logičkog promišljanja i uvažavanja stvarnosti, argumenata i činjenica.

Ja te korijene patološke mržnje prema dr. Tuđmanu i HDZ-u vidim u onomu što se u Hrvatskoj događalo u vrijeme prvih slobodnih višestranačkih izbora na kojima su on i tada vodeća, najjača hrvatska stranka zadobili povjerenje najvećeg dijela hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske. Jedan dio naših "kvalitetnijih Hrvata" (uglavnom onih koji su 1990. ili nešto kasnije pristigli iz emigracije i upustili se u izbornu utrku), nikako nisu mogli shvatiti i prihvatiti da jedan bivši Titov general i partizan, "komunjara" dođe na čelo države (pa čak i po volji građana), te se od početka krenulo u vrlo oštru kampanju protiv njega i to najprljavijim sredstvima - što se ni po čemu nije razlikovalo od onoga što je u isto vrijeme stizalo s agresorske, srpske strane.

Oni su tvrdili kako su ti izbori "lažirani" i "ne predstavljaju volju naroda i građana", tražili granicu na Drini (umjesto ove "avnojske"), dr. Tuđmana nazivali najpogrdnijim imenima i kvalificirali kao "udbaša", izrugivali njegovu ideju hrvatske pomirbe, izravno ga optuživali (bez ijednog jedinog dokaza) kao naručitelja i nalogodavca ubojstva Ante Paradžika itd., itd. Sve u svemu, vodili su politiku destrukcije koja je kulminirala u jesen 1991. godine, kad se jedna skupina Paraginih i Đapićevih pristaša s dugim cijevima zabarikadirala u središtu Zagreba u Starčevićev Dom, u namjeri da oružjem ostvari pravo vlasništva na stranačke prostorije u ovom zdanju.

U to vrijeme, kad je više od četvrtine Hrvatske već bilo pod okupacijom "JNA" i Srba, poduzimanje takvih akcija i to u samom Zagrebu, bilo je tempirana bomba i pokušaj izazivanja građanskog rata! Za to ne postoji opravdanje. Da je bilo koji drugi predsjednik bio na tom mjestu (a ne "diktator" Tuđman) sva ta bratija bi završila u reštu, na robiji, na čelu s Paragom.

Samo promišljena i mudra reakcija dr. Franje Tuđmana koji je po svaku cijenu želio izbjeći ono najgore - oružani sukob između stranačke Paragine formacije i legalnih oružanih snaga hrvatske države i njegovo strpljenje, spriječili su ono najgore.

Ali, "Veliki Hrvati" nisu mirovali. Čak se i privođenje Parage (nakon što su okupirali Starčevićev Dom) na informativni razgovor u policiju, od strane njegovih pristaša nazivao "zločinom prema Hrvatskoj" i to se nastojalo prikazati kao akt nasilja "diktatora Tuđmana"!?

Sjećam se, baš u to vrijeme, list HSP-a "Hrvatsko pravo" objavio je na naslovnoj strani tekst: "DIKTATOR TUĐMAN HAPSI HRVATSKU" (vezano upravo za privođenje Dobroslava Parage na informativni razgovor u policiju zbog nasilnog zauzimanja Starčevićevog Doma). Prolazeći tada slučajno preko Jelačić placa i gledajući kolportera koji je mahao tim listom i izvikivao citirajući naslov: "Diktator Tuđman hapsi Hrvatsku!", "Diktator Tuđman hapsi Hrvatsku"... (dakle, Tuđman je diktator, Paraga je Hrvatska!?), u jednom sam mu trenutku prišao i rekao: "Stvarno je taj Tuđman veliki diktator, kad ti možeš na sav glas vikati to što vičeš na središnjem trgu u Zagrebu." Jedan trenutak je zastao, zbunjeno me pogledao i potom nastavio vikati dalje. Nisam mu zamjerio. Njegova dnevna zarada ovisila je od broja prodanih primjeraka. Ali, u svemu, to što je Dobroslav Paraga (s 1,5% dobivenih glasova na izborima) poistovjećen s Hrvatskom - a Tuđman kojega je izabrao narod da vodi državu s diktatorom, bilo je u najmanju ruku krajnje tragikomično. I tužno i smiješno u isto vrijeme.

Naravno, ovdje je riječ o jednoj skupini marginalaca (u svakom pogledu), ne tako brojnoj, ali vrlo glasnoj, agresivnoj i beskrupuloznoj, u okviru koje pojedinci iz tko zna kojih sve razloga (a dio njih je za to i dobro plaćen - to znam i osobno imajući u vidu neposredna saznanja o pojedinim slučajevima!) i danas ruju protiv Hrvatske jednako destruktivno kao i oni sa suprotne strane (neokomunisti, ljevičari, kvaziliberali, anarhisti, apatridi ili kako ih već sve zovemo).

Kao primjer neka posluži ovaj članak (nepotpisan od autora), s naslovom: "DIOBA BOSNE –TUĐMANOVA KRVAVA OSTAVŠTINA" (Vidi; http://www.hsp1861.hr/vijesti2013-5/08052013-1.html), iako se sličnih uradaka na Internetu može pronaći na tisuće.

Ako je to "istina" i "borba za Hrvatsku", onda se ja pitam: Što je laž i što je izdaja nacionalnih interesa?

Amnestirati velikosrpskog agresora, muslimanske koljače i glavosječe, a za sva zla (pa čak i "podjelu BiH" - koju je 1995. godine ozakonila međunarodna zajednica u Daytonu) optužiti Tuđmana i HDZ, zar je to u hrvatskom nacionalnom interesu?

Žestimo se na srpske 'Novosti' s pravom, ogorčeni smo s pravom na klevete, laži u uvrede što ih iznose na mnogim stranama, ali, na slične pojave u dijelu naše "domoljubne" populacije ne reagiramo?

Do kad i u ime čega šutjeti!?

Da smo 1991. godine bili ovako podijeljeni, što bi bilo s nama!?

E, moj narode...