UCM

"Gerilski odred" Stojana Matića u operacijama etničkog čišćenja

 U ljeto 1941. godine, srpska je pobuna (uz izdašnu pomoć Talijana koji su nastojali proširiti zonu svog utjecaja) eskalirala, a njezina središta postaju Srb, Donji Lapac i nešto kasnije Drvar.

"Gerilski odred" pod zapovjedništvom Stojana Matića (bivšeg oficira kraljevske vojske ili žandara – što je u izvorima dvojbeno), najprije je 27. srpnja 1941. napao oružničku postaju u Srbu, a malobrojna oružnička posada pobjegla je prema Kulen Vakufu.

Potom su započeli pokolji u Boričevcu, Brotnju i drugim mjestima, pa i kod Livna i Bosanskog Grahova, a u kolovozu je počinjen i onaj u Krnjeuši. 

Pored brojnih masovnih zločina, "gerilci" su uhitili katoličkog župnika Jurja Gospodnetića i živoga ga ispekli na ražnju, a potom su u zaseoku Brotnju, između Donjeg Lapca i Srba pobili sve članove obitelji Ivezić (njih 37). Poslije ovog zločina, većina mještana jedinog sela s hrvatskom većinom, Boričevca, pobjegla je iz svojih domova, ali je ostalo 55 žena djece i staraca koje su srpski "gerilci" nemilosrdno pobili i pobacali u jamu, a selo zapalili.

Zvjerstva što su ih činili bila su okrutna i svjedočila su o otrovnoj mržnji prema Hrvatima, ali ništa manje nisu mrzili i muslimane koji su isto tako bili na udaru "gerilskih odreda".

Na željezničkoj postaji Vaganj (prijevoj na planini Kamešnica, na putu od Livna prema Sinju) tog 27. srpnja zaustavljen je vlak s katoličkim (hrvatskim) hodočasnicima (koji su se vraćali iz Knina s proslave blagdana svete Ane). Oni su svi pobijeni (među njima i svećenik Waldemar Nestor) i pobacani u jamu Golubnjača.

Glavni egzekutor bio je Damjan Zeljković.

O ovom zločinu desetljećima poslije, pisali su sami akteri i očevici. Tako, primjerice,događaj u svojoj knjizi Drvar 1941-1945.; Sjećanje učesnika (Drvar, 1972., svezak II, str. 207-208.) opisuje Stevo Babić, a na 222. stranici iste knjige i njegov suborac Pero Boltić. (Vidi: https://portal.braniteljski-forum.com/blog/novosti/istina-o-27-srpnju-1941-i-cetnicima-u-hrvatskoj-povijest-koja-se-ponavlja-dio-i)

 U isto vrijeme teku slične akcije "gerilaca" s druge strane rijeke Une (na bosanskoj strani), gdje se istoga dana (27. srpnja 1941.) diže "ustanak" nakon što srpski "gerilci" iz zasjede ubijaju jednog ustaškog bojnika i potom otpočinju pokolje nad Hrvatima i muslimanima prema istom scenariju koji je primijenjen u Srbu, Donjem Lapcu i drugim mjestima u Lici.

Pokolje nad Hrvatima i muslimanima u južnoj Lici i zapadnoj Bosni predvodili su Stojan Matić, Branko Bogunović, Mane Rokvić, a s njima su bili i Gojko Polovina, Đoko Jovanić (poslije proslavljeni partizanski "heroji"). Priključili su im se i vodeći četnički ideolozi Stevo Rađenović, Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajica Omčikus – članovi predratnih četničkih odbora koji su od strane ustaša radi toga već bili traženi.

Nakon njihova dolaska, u Srbu se uspostavljaju "gerilski odredi" u kojima glavnu riječ vode četnici, a cijela ta družina bila je u redovitoj vezi s četničkim vojvodom popom, zločincem i koljačem Momčilom Đujićem i sastajali se s njime u Kistanjama, svi zajedno vojno surađivali s Talijanima, djelovali po njihovim direktivama i oslanjali se na njih, 

Nikakve dvojbe, dakle, nema da je njihov cilj bio borba protiv hrvatskoga naroda i NDH, a ne protiv okupatora, što Đujić i druge četničke vojvode jasno potvrđuju i u svojim programskim dokumentima u kojima su otvoreno iznosili planove svoje politike genocida i etničkog čišćenja cjelokupnog nesrpskog stanovništva s prostora "srpskih zemalja" sa zapadnom granicom na liniji: Virovitica - Karlovac - Ogulin - Karlobag.

Da komunisti nisu tada imali nikakvoga utjecaja na opća kretanja i da su u svemu glavnu riječ vodili četnici (kako u rajonu Srba i Donjeg Lapca, tako i na području Drvara), govori i činjenica da je CK SKJ u listopadu 1941. u Liku poslao jednoga od svojih najboljih i najsposobnijih ljudi, političkog komesara Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske, Marka Oreškovića, koji je postavljen za političkog komesara Grupe NOPO za Liku kako bi sredio to kaotično stanje, te spriječio anarhiju i masovne zločine i ojačao utjecaj komunista u "ustaničkoj masi".

Upravo su ti nedefinirani odnosi u "ustaničkoj masi" bili glavnim razlogom njegova dolaska na ovo područje, ali odnos snaga bio je takav da su četnici imali potpunu kontrolu nad situacijom, pa je Orešković na kraju ubijen, najvjerojatnije (jer točno se ne zna) već 20. listopada (od strane "gerilaca") i navodno bačen u jamu kod sela Veliko Očijevo.

O tomu je svjedočio Gojko Polovina (na početka rata jedan od glavnih organizatora "gerilaca" u Lici, kasnije istaknuti partizan i komunist – politički komesar Šeste ličke divizije). On je u svojoj knjizi (Svjedočenje – prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988.) imenovao dvojicu "partizana" koji su navodno ubili Oreškovića.

Polovina u istoj knjizi također tvrdi kako je zapovijedao postrojbama koje su se ponašale više kao četnici nego kao partizani, potvrđuje da su se sastojale od Srba i da su vršile pokolje nad hrvatskim stanovništvom (što se naravno, uvijek pravdalo "ustaškim zločinima" nad Srbima – i to je bila mantra koju su redovito ponavljali).

Kako je već rečeno, na Talijane su prve plotune ispalili dalmatinski partizani kod Dugopolja u siječnju 1942. godine. Pitanje je da li bi i Dalmatinci to učinili da nisu bili neobaviješteni o situaciji na terenu. Oni su prema talijanskim fašistima imali posve drugačiji odnos nego njihova ideološka subraća u Lici i zapadnoj Bosni, pa su napuštajući područje Dalmacije živjeli u uvjerenju kako se u tim krajevima u koje su došli vodi doista borba protiv okupatora.

Utjecaj komunista u južnoj Lici jača tek krajem 1942. godine i naročito početkom 1943., kad se poslije poraza njemačkih snaga na Staljingradu (što je bila psihološka prekretnica rata), već nazirala prevlast SSSR-a i saveznika i poraz osovinskih sila. Kapitulacija Italije otvorila im je prostor za veći angažman i omasovljenje svojih redova, jer je gro četnika koji su do tada već dobro okrvavili ruke i bespogovorno služili Talijanima, počeo prelaziti na njihovu stranu.

Kako bi se dobio cjelovitiji uvid u ono što se događalo u Lici te ratne 1941. godine, nužno je sagledati širi kontekst, prije svega vezano za djelovanje četnika i njihovih organizacija u Hrvatskoj u godinama prije Drugog svjetskog rata, a potom razmotriti i neke bitne događaje i procese koji su se odvijali unutar srpskog nacionalnog korpusa, uzimajući pri tomu u obzir i aktivnosti najutjecajnijih Srba i njihove odnose s okupatorskim režimom.

- KRAJ -