UCM

Ako uvijek govoriš istinu, nikad ne moraš pamtiti što pričaš – davno je rekao veliki književnik Mark Twain.

Komunisti i njihova subraća velikosrpski propagandisti očito nisu znali za ovu staru mudrost niti su je uzimali u obzir, pa su se oslonili na laž i na njoj gradili svoju lažnu povijest. I na kraju su se zapleli u klupko vlastitih neistina do te mjere da nisu razlikovali istinu od laži i obrnuto. U doslovnom smislu riječi, nema ni jednog jedinog značajnijeg događaja u povijesti njihove KPJ (od 1919 godine nadalje), a pogotovu iz razdoblja Drugog svjetskog rata, a da oni sami oko njega nisu ispleli čitavu šumu kontroverzi.

I u tom kolopletu laži i konstrukcija, prateći njihove izvore, nailazimo na takve suprotnosti u prikazima ključnih događaja da je to naprosto zapanjujuće.

Takav je slučaj i s tobožnjim "antifašističkim ustankom" u Srbu 27. srpnja 1941. godine, koji je do prije samo nekoliko godina obilježavan kao "Dan ustanka u Hrvatskoj i BiH". S vremena na vrijeme na ovom se mjestu i danas okupi po koja skupina onih koji slave zločine genocida i etničkog čišćenja počinjene u ljeto 1941. godine na području južne Like i zapadne Bosne, a koji su provođeni od strane Srba nad Hrvatima i muslimanima, što se nakon rata prikazivalo kao "antifašističi ustanak".

No, prijeđimo na izvore (i to njihove) koji govore o tomu što se doista događalo.

Kako se do zuba naoružana "srpska nejač" borila protiv "ustaškog terora" i prije nego je bilo ustaša

 Evo što kaže jedan relevantan komunistički izvor vezano za događanja u Srbu, Lapcu i okolici u danima i tjednima prije nego je proglašena NDH i prije nego su ustaše uopće došle u taj dio Like.

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, rodoljubi ovoga kraja doneli su sa sobom oko 130 pušaka, 6 puškomitraljeza, oko 100 ručnih bombi i nešto municije. U S. su ustaše došle oko 20. juna 1941 i počele sa zločinima nad srpskim stanovništvom. Pod uticajem komunista (najviše ih je došlo u stari kraj iz raznih krajeva zemlje, naročito iz Žednika u Vojvodini), narod se sklanjao u šume, organizovao logore i njihovu zaštitu. Početkom juna 1941. komunisti su formirali Revolucionarni odbor u S. i svim selima opštine koji je okupljao narod za otpor ustaškim vlastima. Nakon uspostavljanja partijske veze sa OK KPJ za Drvar, od 20. do 26. jula 1941. formirano je 8 gerilskih odreda. Dana 27. jula 1941. gerilski odredi S. i okoline napali su i razbili ustaše i žandarme i oslobodili S. To je bilo prvo oslobođeno opštinsko središte u Hrvatskoj…Pošto su gerilske jedinice pod rukovodstvom komunista razbile ustašku vlast i stvorile slobodnu teritoriju, iz Knina i Kistanja dolaze predstavnici velikosrpske buržoazije i režimskih partija i zajedno sa ital. vojnim i obaveštajnim organima rade na razbijanju ustanka. Oni, kao predstavnici srpskog naroda ovih krajeva stupaju u javne kontakte i pregovore sa komandantima tal. jedinica. Tako se učvršćuje sprega između između izdajnika i okupatora protiv NOP. U jesen 1941., partijske org. uz pomoć CK KPH za Liku, sprovode intenzivan polit. rad u narodu i među ustaničkim jedinicama na upoznavanju sa politikom okupatora i njegovih slugu i izdajničkom ulogom viđenijih ljudi iz velikosrpskih polit. partija i stare vlasti. Istovremeno, jedinice Grupe NOPO za Liku blokirale se krajem jan. 1942. ital. posadu, grupu četnika, ustaše i žandarme u S. Petog marta 1942. 7 partizanskih četa (iz bat. Marko Orešeković, Lapačkog bat. i Prvog krajiškog NOPO napalo je posadu u S. i posle žestokih borbi potisle je…

 (Leksikon narodnooslobodilačkog rata i revolucije 1941-1945.; Druga knjiga, M – Ž; Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1980.; str.1055.)

Najprije kratko o izvoru iz kojeg je uzet citat.

Leksikon se sastoji od 2 tvrda ukoričena sveska, ukupno 1254 stranice (velikog) A4 formata (210 x 297 mm) i sadrži obilje podataka i fotografija, a tiskan je u 23.000 primjeraka. Na njemu je radilo ukupno 106 intelektualaca, njih 47 s titulom dr. sc. – od toga 6 akademika, a 9 s titulom mr. sc., dok su svi ostali bili fakultetski obrazovani i zauzimali značajne (najčešće i čelne) pozicije u važnim državnim institucijama ili vojnom i političkom establishmentu bivše SFRJ. Dakle, oko ovog projekta bila je okupljena tadašnja intelektualna krema komunističkog režima, a od poznatijih imena mogu se spomenuti: akademik Mihailo Apostolski (predsjednik Makedonske akademije nauka i umetnosti), dr. Aleksandar Grličkov (član Predsjedništva CK SKJ), Mika Špiljak (član predsjedništva Vijeća SSJ), dr. Dušan Bilandžić, akademik Ali Hadri, dr. Jovan Marjanović.

Da je riječ o ozbiljnom i studioznom radu, svjedoči i sastav Izdavačkog odbora (12 članova, od čega 3 s titulom dr. sc. – jedan od njih akademik), Redakcionog odbora (12 članova, od čega je 8 s titulom dr. sc. – jedan od njih akademik), kao i popis autora (od ukupno 70 njih, 26 ih je s titulom dr. sc. – od čega 4 akademika, dok je recenzenata bilo 14, među njima 12 dr. sc. od kojih dva akademika i dva s titulom mr. sc.

Izvor, dakle, bez ikakve sumnje (a što je i vidljivo iz navedenih referenci), spada u reprezentativnu historiografsku građu i predstavlja ozbiljan projekt komunističke historiografije.

Pa kad je već tako, da se pozabavimo analizom navedenog citata (koji predstavlja samo dio opsežnijeg teksta na naznačenoj stranici, pod pojmom "SRB").

Najprije se mora reći da se autor "poigrao" (slučajno ili namjerno) kronologijom, pa je događaje koje opisuje ispremještao, odnosno, nije poštivao logični vremenski slijed (primjerice, svi znamo da početak lipnja svakako dolazi prije 20. lipnja, pa čak i ako nismo znanstvenici i povjesničari).

-nastavlja se -