PRESS
Piše: Zlatko Pinter

PRESS
Najprije ćemo navesti događaje onako kako ih je kako je autor teksta "posložio" u prve 4 rečenice citata, držeći se njegova slijeda iznošenja činjenica:
- "Rodoljubi" iz Srba i okolice donijeli su sa sobom poslije pada Kraljevine Jugoslavije (dakle, u travnju 1941. godine), u Srb, Donji Lapac i okolicu oružja i streljiva dovoljnog za naoružavanje jedne ojačane satnije (čete);
- U Srb su došle ustaše "oko 20. juna 1941. i počele sa zločinima nad srpskim stanovništvom";
- Naoružanim (domaćim) "rodoljubima" u pomoć su organizirano došli komunisti "iz raznih krajeva" (pa i oni porijeklom iz Srba i okolice);
- "Početkom juna" komunisti organiziraju "Revolucionarne odbore" u Srbu i svim mjestima općine Srb, radi narodnog otpora "ustaškim vlastima" i poduzimaju mjere "sklanjanja naroda u šume" i pripremljene "logore" u zbrinjavaju i osiguravaju civile.
U logičkom, vremenskom slijedu, međutim, događaji su mogli teći jedino ovako:
- "Rodoljubi" iz Srba i okolice donijeli su u travnju 1941. (bježeći iz vojske Kraljevine Jugoslavije koja je bila u rasulu), naoružanje i streljivo kojim su mogli naoružati respektabilnu postrojbu od najmanje 136 ljudi;
- Tim naoružanim domaćim "rodoljubima" uskoro se pridružuju komunisti (zemljaci), najviše oni koji se vraćaju u "stari kraj" a dolaze iz "svih krajeva, a naročito iz Žednika u Vojvodini";
- Početkom lipnja komunisti su u Srbu i svim mjestima općine Srb oformili svoje "Revolucionarne odbore", te organiziraju obranu i sklanjanje naroda u šumu, odnosno, u logore koje potom osiguravaju;
- I na kraju, "oko 20. juna" dolaze ustaše i "počinju zločine nad (golorukim) srpskim stanovništvom".
Tko god se služi elementarnom logikom, ne može a ne zamijetiti ovo poigravanje s kronološkim slijedom događaja, pa i činjenicom da se dolazak ustaša u Srb (koji je zacijelo uslijedio nakon naoružavanja i svih drugih priprema "srpske nejači" za obranu i evakuaciju) izvan svakog rezona "ugurao" već u drugu rečenicu kako bi se dobio dojam da je sve započelo upravo s ustašama. Dakako, ustaše bi sasvim sigurno završili već na samome početku, u prvom retku, da je autor ikako mogao pomaknuti vrijeme propasti Kraljevine Jugoslavije i kapitulacije njezine vojske – ali, to je nažalost bilo nemoguće.
Potreba da se istakne teza kako su ničim izazvane ustaše iz čistog mira došle u Srb i započele s pokoljima srpskog naroda (što je inače izlizana floskula koju velikosrpski i komunistički propagandisti redovito koriste), nametnula je to da se oni (neovisno o logičkom vremenskom slijedu) nađu ako ne u prvoj, a ono barem u drugoj rečenici (dakle, na samome početku opisa događaja), pa je ovdje sasvim jasno i vidljivo kako se radi o prilično naivnoj i providnoj manipulaciji.
Kako bi naglasili svoju odlučujuću ulogu u pokretanju i vođenju "antifašističkog ustanka" , komunisti, dakle, tvrde kako su oslanjajući se na naoružane "rodoljube" iz Srba i okolice ali i na one koji su došli "iz svih krajeva" (i sasvim sigurno također donijeli ponešto od oružja), već početkom lipnja 1941. organizirali svoje "Revolucionarne odbore" i to s ciljem "otpora ustaškoj vlasti" – dakle, ne zbog borbe protiv okupatora, nego radi sprječavanja uspostave NDH. I to dok nije bilo ni jednog jedinog ustaškog napada niti zločina – što nije na odmet zapamtiti.
I sve se to (kad su u pitanju Srb i Donji Lapac), događa barem 10 – 15 dana prije dolaska ustaša, što jasno proizlazi iz podataka što ih sadrži citirani dio teksta.
Također je sasvim logično da prije dolaska ustaša (budući da su već vojno i organizacijski pripremljeni za to), komunisti sklanjaju narod u šumu i logore koje čuvaju – jer nema logike da se narod sklanja poslije odlaska ustaša.
No, kad je sve to bilo privedeno kraju, srpski gerilci naoružani do zuba i orni za borbu a civili na sigurnom, eto ti najednom ustaša koji su "počeli zločine nad golorukim srpskim stanovništvom"!?
Ovdje kako je očito, postoje sasvim ozbiljne nejasnoće i nerazjašnjena pitanja:
1.Ustaše u svakom slučaju dolaze na područje Srba i okolice u vrijeme kad su Srbi već spremni (kako vojno tako i organizacijski) za oružani otpor, pa se postavlja logično pitanje: Nije li upravo namjera razoružavanja "ustanika" bilo razlogom njihova dolaska?
2.Nadalje, nije jasno koga su to ustaše ubijale, kad se narod već ranije sklonio u šume i logore?
3.Jednako tako, nije jasno da do zuba naoružani komunisti i srpski "rodoljubi" nisu branili svoje kuće i narod – ako se već nisu uspjeli svi civili skloniti, nego su ih ostavili na cjedilu? Gdje su bili i što su radili ti silni "rodoljubi" i komunisti iz Srba i okolice (sa svojom naoružanom postrojbom i revolucionarnim odborima) dok su ustaše "vršile zločine nad srpskim stanovništvom"? GDJE?
5.Zašto nema nikakvih detalja o bilo kakvom oružanom sukobu u ovom slučaju – do kojeg je izvan svake sumnje moralo doći, napose niti o žrtvama i "ustaškim zločinima nad srpskim stanovništvom" u toj ustaškoj akciji koja je uslijedila "oko 20. juna"? Zar je to tako nevažna stvar da ne zaslužuje rečenicu-dvije?
Naravno, jedno od ključnih pitanja je: Zašto su ustaše uopće došle u Srb gdje ih je čekalo spremno najmanje 150 do zuba naoružanih i za borbu spremnih "rodoljuba"? Slučajno, ili s nakanom razoružavanja onih koji su u samome početku ničim izazvani (dok njih tamo nije bilo) ustali protiv NDH, a ne okupatora? Slučajno zacijelo nije bilo, jer teško je pretpostaviti da ustaše nisu raspolagale informacijama o tomu što se događa u Srbu i okolici i što ih tamo čeka.
-nastavlja se -
Foto: DPCM/narod.hr
Autor: Zlatko Pinter
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
















