UCM

Obilježena je 33. godišnjica razmjene logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje, jednog od najzloglasnijih mjesta stradanja tijekom Domovinskog rata.

Organizaciju komemoracije predvodila je Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje Požeško-slavonske županije, uz sudjelovanje preživjelih logoraša, članova obitelji žrtava, predstavnika vlasti i brojnih građana.

Spomen žrtvama u ime ministra hrvatskih branitelja odao je državni tajnik Zlatan Bašić, naglasivši važnost očuvanja sjećanja na patnje i žrtve koje su podnesene tijekom agresije na Hrvatsku.

Logor Bučje, smješten nedaleko od Pakraca, djelovao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine.

Zatočenici logora Bučje

Broj zarobljenika logora Bučje nije poznat, ali procjenjuje se da ih je kroz logor prošlo oko 300, a poimence ih je poznato stotinjak. Najmlađi zarobljenik logora imao je samo četiri godine.

Također, poznato je da je točno 65 zatvorenika prebačeno iz Bučja u logor u Staroj Gradiški u dva navrata 9. i 13. prosinca 1991. godine kada je logor rasformiran pred nadirućim hrvatskim snagama, koje su Bučje konačno oslobodile 26. prosinca 1991. Prema dostupnim podacima, poznato je da je 24 zarobljenika logora izgubilo život, a samo njima dvojici su pronađeni posmrtni ostatci.

Pronađeni su posmrtni ostatci pripadnika MUP-a Ivana Keserice i Branka Ročeka. Kao nestali se i dalje vode Zdravko Barać, Juro Blažević, Bohumil Dostal, Ivo Egredžija, Franjo Jurković, Zdravko Kolar, Vitomir Margetan, Marko Marić, Viktor Oblak, Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki, Anka Rajzer, Damir Rambousek, Marijan Svjetličić, Ivan Šreter (predsjednik pakračkog HDZ-a i predsjednik Kriznog štaba zapadne Slavonije čime je najviše rangirani hrvatski dužnosnik koji je poginuo u Domovinskom ratu), Dražen Takač, Ilija Turković, Drago Tutić, Nevio Zandona i Mirko Zebić. Postoji mogućnost da ovo nije konačan popis ubijenih i nestalih.

Zarobljenici logora Bučje koji su u prosincu prebačeni u Staru Gradišku konačno su razmijenjeni početkom 1992. godine. Prva i najveća razmjena dogodila se 16. siječnja 1992. u Pakracu na Gavrinici, na liniji razgraničenja hrvatskih snaga i pobunjenika. Neki civili razmijenjeni su narednih dana.

Među posljednjima, 6. veljače 1992. razmijenjen je i dr. Vladimir Solar, ravnatelj pakračke bolnice kojega su pobunjenici zarobili prilikom napada na Pakrac 19. kolovoza 1991. godine.