UCM

Mađar koji u trenutku smrti slavi "otadžbinu Srbiju"

 Predstavljajući javnosti u siječnju 2018. godine projekt trodijelnog igranog filma "Na braniku otadžbine - Ratne priče sa Košara i Paštrika", tadašnji ministar obrane u Vučićevoj vladi, nekadašnji potrčko Mirjane Marković, šovinist i huškač koji i danas susjedima upućuje uvrede i zapaljive riječi najavljujući nastavak borbe za "Veliku Srbiju", Aleksandar Vulin, među ostalim je rekao:

 "Neka se stide oni koji su napali ovu zemlju. Mi nemamo razloga za stid, samo za ponos. Kada je (u vojvođanskom mjestu Debeljača, u Banatu, sredinom 2017. godine - op. Z. P.) podizanjem spomenika Tiboru Cerni (Mađaru, ročnom vojniku koji je, navodno, u trenutku pogibije na Košarama uzviknuo: "Za ovu zemlju vredi umreti!" - op. Z. P) predsednik Srbije i vrhovni komandant Aleksandar Vučić razbio tu zaveru ćutanja, istina više nije mogla da bude sakrivena. Srbija je dočekala svoju priliku da zahvali i da se oduži spomenikom, bulevarom, ulicom, filmom i istinom o našim junacima".

Osim spomenika u Debeljači, 2017. godine je i jedan novobeogradski bulevar nazvan "Heroji sa Košara". I to je, naravno, tek početak projekta mitologizacije.

 Oglasio se tim povodom i osuđeni ratni zločinac - bivši general "Vojske Jugoslavije", Nebojša Pavković iz finskog zatvora u kojem izdržava kaznu od 22 godine zatvora zbog zločina na Kosovu i putem domaćih medija poručio javnosti kako je jako zadovoljan što se poslije 18 godina "najzad kako treba piše o junacima sa Košara i njihovoj borbi za Srbiju", uz apel "da se bitka za Paštrik ne zaboravi".

Mladi Mađar Tibor Cerna, pothranjeni i slabašni 20-godišnji momčić od jedva 55 kilograma (dodali su mu fiktivno 2 kilograma na tjelesnu težinu kako bi mogao biti primljen u vojsku), samo tri mjeseca po dolasku u postrojbu i dva mjeseca poslije polaganja prisege u Nišu, gurnut je u rat sa svojim prijateljima (također ročnicima "Vojske Jugoslavije") kao "komandir streljačkog odeljenja". Poginuo je na kosovsko-albanskoj granici, lokalitet 'Košare',  27. travnja 1999. godine. Golobradi, za rat nespremni i neobučeni mladići završili su tamo gdje su morali biti (a nisu) iskusni vojnici i zapovjednici i to ne slučajno, jer njihovi nadređeni bili su itekako svjesni kud ih šalju. Naime, mjesecima prije ovog sukoba, dobro se znalo za ovu neuralgičnu točku gdje je "OVK" imala i potporu Oružanih snaga Albanije. Nju je bilo jako teško držati pod kontrolom bez mobilizacije značajnih snaga i resursa, a pogotovu uz angažiranje 19-godišnjaka i 20-godišnjaka kojima je to bio prvi dodir s ratnom situacijom. Unatoč tomu u prve su redove ubačeni upravo ročni vojnici koji su unaprijed bili žrtvovani, što potvrđuje i Tiborov otac, Jozsef Cerna, koji nakon svega kaže:

 "Oni su puzali po tom snegu, pravili tunele, kopali jame, na ništa se nisu grejali faktički. Nekad nisu imali po tri dana da jedu ni da piju, tako da…poginuo je, a niko ne predstavlja situaciju…Oni su bili, srpski rečeno, kolateralna šteta za vojsku, znači, otpisani…"

(Za citat vidi: https://youtu.be/TuGU7nQVwJM)

 Dakle, otac poginulog vojnika daje posve drugačiju sliku onoga što se događalo i nije ni malo dirnut pohvalama na račun svoga sina.

 U ovoj operaciji srpska je strana izgubila 108 vojnika (kako i sami priznaju), a Albanci 114., ali su na kraju Srbi izgubili ne samo ovu, nego i bitku za Kosovo i morali se povući. Tako imamo vrlo zanimljivu situaciju: Srbi su "pobijedili" u borbama za 'Košare', a izgubili Kosovo - za kojeg još uvijek tvrde da je njihovo iako je samostalna država već više od 13 godina. Mašta čuda čini i nema te fikcije koju ne može pretvoriti u privid stvarnosti, a naši su istočni susjedi - mora se priznati - u tomu velemajstori. Vjerovali ili ne, mnogi od njih će vam i danas reći (gledajući vas u oči), kako su oni jedini pravi pobjednici iz ratova 90-ih godina prošlog stoljeća i kako su se samo "branili", a epizode poput Vukovara, Škabrnje, Sarajeva, Bijeljine, Srebrenice veličat će kao pobjede. Sva mjesta na kojima su agresori počinili masovne zločine u njihovoj su riznici nacionalnih mitova već dobila svoj "pobjednički" status, kao što su i masovni zločinci svi bez izuzetka postali "nacionalni heroji". U doglednoj budućnosti zacijelo možemo očekivati i igrani film o "herojskoj odbrani 'srpske Krajine'".

- nastavlja se -