Novosti Iz Domovine

Danas je u Splitu obilježena 29. godišnjica osnivanja 114. brigade - Škorpiona.

Tijekom dana, škverski dragovoljci 114. brigade ZNG-a, otišli su u mimohod s mjesta osnivanja i prvog zapovjedništva prve pričuvne brigade u RH do Parka hrvatskih mučenika u splitskom brogogradilištu.

...

Skupinu branitelja predvodili su Goran Kosor, predsjednik Udruge veterana domovinskog rata Brodosplit, a u mimhoodu su još sudjelovali dopredsjednik Dalibor Radmilo, članovi Predsjedništva Udruge Mario Tomasović i Velimir Strinić, predsjednik Časničkog zbora Grada Splita Zoran Buzdovačić, te mnogi drugi.

Pred jedinstvenim spomenikom, kojeg je izradio Josip Botteri Dini u Parku hrvatskih mučenika odali su počast poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, a molitvu je izmolila Senka Bilić, bivša pripadnica 114. brigade.

Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, 1. lipnja 1991. godine utemeljena je 114. brigada HV-a, prva pričuvna brigada Zbora narodne garde. Za prvog zapovjednika postrojbe, poznate kao ‘Škorpioni’ imenovan je mornarički časnik Ante Čatlak.

Treba istaknuti da je temelj ustrojavanja brigade bio do tada II. policijski bataljun rezervnog sastava MUP-a poznat kao ‘Škverski bataljun’, popunjena, ustrojena i naoružana postrojba sastavljena većinom od djelatnika Brodograđevne industrije Split.

Ubrzo su se škveranima priključile dragovoljačke postrojbe iz većih splitskih poduzeća: Diokoma, Koteksa, Dalme, HPT, Prometa, Brodomerkura, kao i dragovoljačke satnije iz Žrnovnice.

U brigadi i pripadnici HOS-a

U isto vrijeme u gradovima Trogiru formira se 2. bataljun Trogir, u Omišu 3. bataljun Omiš, a u Solinu samostalna satnija Solin – Dugopolje, koja će u studenom prerasti u 4. bataljun 114. brigade. Krajem 1991.godine, u sastav 114. brigade ZNG-a ulaze i pripadnici HOS-a, a početkom 1992. cjelokupna 9. bojna HOS-a, kao i vod Čavoglave.

Prve zadaće postrojba provodi osiguravajući vitalne gospodarske objekte u domicilnim mjestima, izrađuje planove blokade prometnica, te obavlja pripreme za blokadu vojarni JNA.

U kolovozu 1991. godine postrojba izlazi na prostore drniško – sinjske bojišnice (područja grada Vrlike, sela Civljana, sjevernih padina planine Moseća, planine Svilaje te područja sela Čavoglava, Kljaka, Umljanovića, gdje se formira i uređuje crta obrane od mogućeg napadaja JNA i paravojnih formacija tzv. SAO Krajine.

Dijelovi postrojbe od rujna provode blokade vojarni i skladišnih prostora JNA, a dio postrojbe u listopadu odlazi na južno bojište u obranu Dubrovnika, Čepikuća, Bosanke, Srđa, Ošlja, Stupa, Topola i Imotice, gdje su se posebno istakli 6. prosinca 1991. godine kada su zaustavili neprijateljski napad kod sela Ošlje – Stupe.

Zaustavili Mladićev napad

Krajem studenoga postrojba u punom sastavu preuzima zonu odgovornosti na drniško-sinjskoj bojišnici, od sela Vinova na planini, Umljanovića, Čavoglava, Pribuda i vrhova planine Svilaje (kota Ivova glava), gdje osnažena oružjem, oruđem i streljivom zarobljenim od neprijatelja osvajanjem vojarni, 3. siječnja 1992. godine zaustavlja napad neprijateljskih snaga 7. kninskog korpusa kojim je zapovijedao oficir JNA Ratko Mladić, predstavljajući nepremostivi bedem srpskim postrojbama u napredovanju prema gradovima Splitu i Šibeniku.

Krajem siječnja 1992. 1. bataljun ‘Škver’ izlazi iz sastava 114. brigade i čini temelj za ustrojavanje 158. brigade HV-a. Sredinom 1992. 4. bataljun Solin preimenuje se u 1. bojnu 114. brigade HV-a.

Početkom travnja 1992. postrojba je angažirana na metkovačko-stolačkom bojištu (su selu Stolovi) gdje s drugim postrojbama provodi snažna borbena djelovanja i slama neprijateljske snage u pokušaju okupiranja doline Neretve, te u napredovanju zauzima nove strateške točke.

Od kolovoza 1992. postrojba je angažirana na Južnom bojištu od sela Zavale duž Popova polja do područja Konavala. Na ovim položajima postrojba se u cijelosti ili većim dijelom nalazila do završetka Domovinskog rata.

Nadalje, postrojba je dijelom ili cjelokupna do završetka Domovinskog rata sudjelovala u operacijama Peruča, Maslenica, Velebit, Zima 94, Ljeto 95. i Oluja.

Postrojbom su zapovijedali brigadir Ante Čatlak od 1. lipnja 1991. do kolovoza 1992., brigadir Zdravko Klanac od kolovoza 1992. do ožujka 1993., bojnik Ivo Barada od ožujka do svibnja 1993.; brigadni general Slaven Zdilar od svibnja 1993. do listopada 1994., pukovnik Marko Skejo od listopada 1994. do kolovoza 1997., te u mirnodopskom razdoblju do gašenja  30. lipnja 2000. godine bojnik Ljubo Marasović.

Ratovalo ih 7900, poginulo 88

Tijekom ratnog puta kroz postrojbu je prošlo preko 7900 pripadnika a 88 pripadnika je smrtno stradalo.

– Gotovo smo svakodnevno u Splitu u lipnju i srpnju 1991. godine, a podsjećam da je jugovojska tada još bila u gradu u svojim objektima, imali bliske susrete bliske susrete s pripadnicima KOS-a. Sjećam se njihovog plana da nam raznesu skladište u škveru, u kojem smo pohranili oružje preuzeto od MUP-a. Saznali smo za to i jedne ih noći čekali, krenule su barkase iz Divulja s roniocima kako bi minirali skladište. Čuvali smo cijeli objekt, pa čak na brzinu uvježbali i naše ronioce, ali je KOS-ovcima netko javio da ih čekamo – ispričao je 1. lipnja 1992. Mile Čatlak, dok se vodio teški rat na bojištima po Dalmaciji, gdje su pripadnici 114. brigade dali ogroman doprinos.