Piše: Irinej Mucak
Svaki Hrvat je odmah po rođenju patetičar
Dobro došli u Hrvatsku, zemlju patetike
PRESS: Komentar
Obožavam patetiku. Lud sam za njom.
Zato vjerojatno i živim u Hrvatskoj jer Hrvatska je zemlja patetike.
...
I svaki Hrvat je odmah po rođenju patetičar. I političar. I general. I sve zna. I može biti što hoće.
Čak i direktor bolnice. Uđete u bolnicu „sazad“ i problem riješen. Jer imate „doggy style“ i „sazad stil“. I jedno i drugo vas dobro izvalja! A ne ostanete trudni. Patetično? I te kako!
Vrhunac patetike je kad svjetski poznati i priznati znanstvenici u sklopu reklame hvale dostignuća Hrvatske na polju suzbijanja korone. A znamo tko je zaslužan za suzbijanje. Ne vi. Ne ja. Već naša vlada. I njoj se ti znanstvenici dive. I hvale ju. A znanstvenici su Hrvati. Svjetskog glasa. Jedan se javlja iz Kanade a drugi iz Njemačke. Ima ih i u drugim krajevima svijeta; u Autraliji, Francuskoj, Švicarskoj… Gdje god upikneš na karti svijeta tu je neki naš znanstvenik.
I svi se dive mjerama u Hrvatskoj. Jer su ludilo od mjera sve mjere koje postoje u Hrvatskoj. Toliko ludilo da su čak i oni morali pobjeći iz Hrvatske. Pa se sada dive Hrvatskoj. Iz daljine. Zato i jesu znanstvenici. Pametni. Pa utekli. Ti znanstvenici.
Kao što su znanstvene i mjere u Hrvatskoj. Spadaju u klasu znanstvene fantastike. Recimo, mi smo ponovo uveli samoupravljanje. To je ono kad roditelj sam odlučuje hoće li mu dijete ići u školu ili neće. Di to ima? I ko to može platit? Takvu državu? Koja ima takav standard da ima škole sa 9 učenika. Više učitelja nego učenika. Tako da se svaki učitelj može posvetiti samo jednom učeniku. Pa će bolje utvrditi gradivo.
Pa gdje na svijetu postoji sistem obrazovanja gdje svaki učenik ima svog učitelja? To nema ni u najskupljim privatnim školama! A kod nas to normalno. Jer imamo najbolje mjere. Pa nam znanstvenici plješću. Kako i ne bi? A znalo se da će tako biti. Jer još „day after yesterday“ poručili smo da „pipl mast trast as“… I neki nisu vjerovali.
Martin Luther King imao je san. Naši političari isto imaju snove. I zovu se noćne more. Patetično do jaja.
Ili, jesenas se svi okupe u šećerani i slave ju a u proljeće ju zatvore. Jer šećer nije zdrav. Naš šećer. Ovaj drugi iz uvoza je zdrav. Puno zdraviji. Pa zbog zdravlja nacije sad ćemo kusati boji i zdraviji šećer. Iz uvoza. Nije toliko sladak. Ima gorčine u njemu. Možda i previše. Barem za one radnike koji su ostali bez posla. Pa kad nezaposlen radnik sjedne i popije kavicu ona mu gorka. Bez obzira koliko šećera stavio. Je gorka, ali je zdrava. Mrak mjera! Isto do jaja!
I svi plješću. Ne samo znanstvenici već i vodeći svjetski ekonomisti. Među kojima je puno Hrvata. Pobjeglih.
A zamislite koliko ćemo tek pametnih Hrvata imati nakon ove nove reforme školstva „1 na 1“? Jedan učitelj na jednog učenika. Ajmo se kladit da će i ti učenici pobjeći. I pljeskati. 100%! Ali neće pljeskati mjerama u Hrvatskoj. To ne! Pljeskati će sebi jer su uspjeli na vrijeme pobjeći iz Hrvatske.
Vrhunac patetike.
Zato ju obožavam!!!! Do jaja! Patetiku. I Hrvatsku. 'Sazad'.
Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. Ilustracija (DPCM)
Autor: Irinej Mucak