Legende Domovinskog rata: General Janko Bobetko, čovjek kojega se rijetko sjetimo | Domoljubni portal CM

PRESS

Piše: Eduard Butjer

Hrvatski vojskovođa, strateg, vizionar i veliki čovjek
Legende Domovinskog rata: General Janko Bobetko, čovjek kojega se rijetko sjetimo

PRESS: Komentar

General Janko Bobetko, legenda Domovinskog rata, zapovjednik i čovjek, rodio se prije 101 godinu, dana 10. siječnja 1919. godine.

Kako se radi o jednom sasvim sigurno najvećem zapovjedniku Hrvatske vojske, uspješnom zapovjedniku, velikom čovjeku koji je u svakom pogledu vodio računa o svojim podčinjenima, vojniku velikog znanja i sposobnosti razlučivanja, nejasno mi je kako to da ga se državne vlasti, bez obzira na predznak, gotovo nikada ne sjete.

...

Posebno kada se odlučuje o imenovanju vojarni ili ustanova OS RH, kada se organiziraju akademije ili polaganja vijenaca, i sličnih manifestacija.

Ja jednostavno to ne mogu odšutjeti, ne mogu a ne podsjetiti na tog velikog čovjeka s kojim sam se upoznao 1991.godine, slučajno, s kojim sam na Južnom bojištu proveo gotovo osam mjeseci u svakodnevnom kontaktu i koji je svojim zapovijedanjem oslobodio Jug Hrvatske. Koji je kao nadređeni zapovjednik vrlo često obilazio moju postrojbu, koji je kao zapovjednik uspješno proveo tri velike Operacije HV (Maslenica, Medački Džep i Bljesak) u kojima je dijelom sudjelovala i moja postrojba.

On je zapovjednik koji je vodio pretvaranje i ustrojavanje postrojbi u modernu Hrvatsku vojsku, planiranja narednih operacija za konačno oslobođenje okupiranih teritorija RH.

On je veliki general i za mene velik čovjek, ali i veliki strateg i vojskovođa s vizijom. Čast mi je, što sam imao, za mene posebnu priliku, družiti se s njim i u vrijeme rata, kao i nakon ratnih zadaća, u slobodno vrijeme, što mi je dodijelio djelić obveza na izradi prve njegove knjige "Sve moje bitke", kao i što je njegov portret u olovci koji sam izradio 12.07.1992. godine u Dubrovniku, za vrijeme promišljanja o narednim zadaćama, uokviren, i završio u njegovoj kući, u dnevnom boravku na posebnom mjestu, a koji je i uvrstio i u svoju prvu knjigu.

Čast mi je što mi je omogućio biti u njegovoj pratnji kod nekoliko putovanja u inozemstvo i što sam imao priliku ponekad biti u njegovom "Timu", a posebno sam ponosan što sam imao priliku upoznati njegovu cijelu obitelj.

Ispričavam se na velikoj osobnosti u ovom prisjećanju, ali jednostavno sam to morao izreći o tako velikom čovjeku.

Eduard Butjer i Janko Bobetko