Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

PRESS

KOMENTAR
Bio je uvijek kukavica i poltron, sve dok se nije dočepao vlasti
 BIVŠI ŠEŠELJEV POTRČKO ALEKSANDAR VUČIĆ OPET BULAZNI
 
Vučić

 

 

PRESS: Komentar

 

 

Dok su pljačkali, rušili, palili, ubijali, bili su „junaci“, a kad je trebalo sukobiti se s Hrvatskom vojskom na bojnom polju, rep na leđa i tutanj

 

Iskustvo nam govori kako je u Srbiji sve moguće – osim onoga što je normalno. Iskreno, nije mi drago što je tako i mislim da nema nikoga u Hrvatskoj tko ne bi želio normalne susjede. Ali, to je tako kako jest i kako stvari stoje, teško će se bilo što na tom planu promijeniti (barem u dogledno vrijeme).

 

Voditi suvisli dijalog s megalomanima i hipohondrima kojima virus velikosrpskog naci-fašizma svako malo pomuti razum, jednostavno nije moguće. Razgovarati o ratu 90-ih godina s njegovim akterima – četničkim vojvodama i Šešeljevim ađutantima, isto je kao da se poslije Drugoga svjetskog rata raspravljalo o ovom sukobu na istu temu s Nikolom Kalabićem, Momčilom Đujićem i drugim zločincima iz okruženja četničkog vođe.

Dakle, tropa (što kažu kockari), tu nema razgovora.

...

S onima koji su sebe uvjerili kako su „ostatak zaklanog naroda“ i da je Jasenovac „najveći srpski grad pod zemljom“, da su „ugroženi svi i svugde“, a u isto vrijeme čim im se pruži prilika napadaju narode u okruženju kako bi im oteli zemlju i pobili ih, s onima koji ne priznaju identitet i postojanje gotovo ni jedne nacije s područja bivše SFRJ (Makedonce, Crnogorce, Muslimane-Bošnjake, Hrvate), s onima koji su u posljednjih stotinu godina vodili 8 ratova od čega su barem 6  izazvali sami (vođeni bolesnim osvajačkim ambicijama), s onima koji kao jedini „ugroženi“ narod na Balkanu vrše genocid i etničko čišćenje, s takvima razgovora biti ne može sve dok se ne opamete i ne postanu normalni.

 

 

S takvima dijaloga biti ne može 

Njima se odmah nakon ovog posljednjeg rata moralo postaviti barem tri uvjeta, prije nego se uopće sjelo prvi put za stol:

  1. Potpisivanje zajedničke deklaracije o miru, nenapadanju i odustajanju od bilo kakvih teritorijalnih aspiracija;
  1. Kažnjavanje svih ratnih zločinaca, dostava podataka o nestalim osobama, povrat opljačkanog i priznanje agresije;
  1. Postizanje sporazuma o naplati ratne štete od Srbije i Crne Gore, budući da su ove države i prema međunarodnim dokumentima, rezolucijama i deklaracijama bile agresori.

 

Da ne bi tko pomislio kako generaliziram, moram reći da se sve što govorim odnosi isključivo na protagoniste srpskog naci-fašizma i njihove pristaše, a nikako na cijeli srpski narod. Ona manjina koja nije zatrovana tom ideologijom primorana je trpjeti teror ekstremista i čekati da se u glavama većine nešto pomakne, za što su, nažalost, male šanse.

 

 

Bivši potrčko ćosavog četničkog vojvode i zločinca Vojislava Šešelja, današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tipični je primjerak takvog (poremećenog) mentalnog sklopa.

Osim što je zadojen velikosrpskim naci-fašizmom, razdiru ga frustracije, jer njegov bivši (već spomenuti) gazda koristi svaku prigodu kako bi u medije proturio nešto što će ga kompromitirati. I kad mu se sve to skupi i prekipi, onda pokaže svoje pravo lice, zapjeni se, lupeta, optužuje, proziva, sikće. Kao nedavno kad je pred kamerama komentirao mogućnost sastanka s hrvatskom predsjednicom. Dakako, Jasenovac i „genocid nad Srbima“ bila mu je glavna tema.

Genocid nad Srbima koji su svoje stanovništvo na području Jugoslavije za samo 70 godina gotovo udvostručili (i to na temelju službenih statističkih podataka Kraljevine Jugoslavije i SFRJ)!?

  1. U razdoblju od 1921. do 1991. godine, broj Srba u Jugoslaviji, porastao je za  fantastičnih 86,17% (u apsolutnom broju, sa 4.580.775 na 8.528.047)
  2. U istom periodu, broj Srba u „užoj Srbiji“ (odnosno, Srbiji bez pokrajina) povećan je za preko 100%  (sa 2.531.321, na 5.081.766)
  3. Broj Srba u promatranom razdoblju, u gotovo svim ostalim republikama i pokrajinama  također je uglavnom drastično porastao (u Bosni i Hercegovini za 65%, u Crnoj Gori za čak 963%, u Vojvodini za 122%, u Makedoniji za 251%, u Sloveniji za 715%, na Kosovu za 235%), a smanjen je samo u Hrvatskoj, i to za 1,5% - što u apsolutnom broju iznosi samo 218, unatoč ratu i masovnom napuštanju pojedinih krajeva Hrvatske u vrijeme kolonizacije u Vojvodinu i sl.)

(Izvor podataka: dr Stanko Žuljić, Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997., str.166., tablica 14.).

 

Pri svemu tomu, treba imati u vidu, da je prosječna stopa (demografskog) rasta srpskog stanovništva u tih 70 godina uglavnom bila vrlo mala ili je opadala (kao i kod svih drugih naroda u Jugoslaviji – osim Albanaca, Muslimana i Roma) i da je ona kod Srba ispod prosjeka Jugoslavije za promatrano razdoblje, pa stoga sve priče vezane za naprijed spomenute tvrdnje o enormnim ratnim gubicima srpskog naroda i „genocidu“ koji je nad njim počinjen postaju bespredmetne.

 

Uzmemo li u obzir kolonizirane Srbe (koji su u uglavnom u Vojvodinu organizirano preseljavani mahom iz Hrvatske, Bosne Hercegovine, Crne Gore i „uže“ Srbije), a bilo ih je u razdoblju 1945-1948. godine najmanje 260.000 (ne računajući neregularne koloniste koji su dolazili izvan organiziranih skupina) stvari postaju još očiglednije, i ove povijesne laži u cijelosti se razobličuju.

Nikad mi nije bilo jasno zašto bi se bilo tko morao sastajati po nečijem diktatu ili reda radi!? Koja je svrha takvih seansi i protokolarnih predstava za javnost, ako na vidiku nema ničega konkretnog i produktivnog?

 

Bivši Šešeljev potrčko, predsjednik nama susjedne Srbije, Aleksandar Vučić, bio je uvijek kukavica i poltron, sve dok se nije dočepao vlasti.

U vrijeme ratova na području bivše Juge, 90-ih godina, kao Šešeljev posilni (čitaj; potrčko), on je ćosavom vojvodi i umobolniku (kojega je obožavao – ili se pretvarao kako ga obožava), namještao krevet, čistio cipele, ovaj bi ga slao po novine, burek itd., dakle, slušao ga je bespogovorno i opskurni harlekin krvavih ruku bio mu je ideal koji se svim silama trudio dosegnuti.

Mogli smo ga viđati i na terenu u „republici srpskoj“ ili „krajini“ kako s gazdom, primjerice, ubacuje granate u minobacač, puca iz protu-zračnog topa, obilazi srpske položaje iznad Sarajeva (s gazdom i četničkim vojvodama i prijateljima Tomislavom Nikolićem i Vasilijem Vidoviće, potom, kako drži huškačke govore na Banovini potičući tamošnje Srbe da se do zadnjega bore protiv „ustaške vlasti“ – od koji su neki i zabilježeni okom kamere (Glina, 20. ožujka 1995., slika gore) itd. Ima toga dosta. Kad se dočepao vlasti, Vučić je (po običaju) nastavio lagati, pa je tvrdio kako „nikad nije bio na Baniji“, sve dok se nije pojavila snimka na youtube-u. No, prošlost se izbrisati ne može – kao što se ne mogu izbrisati ni njegove huškačke najave kako će „za jednog Srbina (kojega ubije NATO) ubiti 100 muslimana“, ili oni trenuci u kojima ganut do bola plače poput djeteta slušajući emotivni govor svoga idola i uzora Šešelja.

Eto, taj i takav lik postao je predsjednik Srbije i umislio kako nešto predstavlja na globalnom političkom planu.

 

Kad god mu nešto „zaškripi“ u Srbiji (a često „škripi“), on se dohvati Jasenovca kao pijanac plota.

Zna da to pali kod većine srpskog naroda kojemu su desetljećima punili uši popovi, intelektualci, novinari, publicisti, profesionalni Srbi koji žive od toga. I ne treba očekivati da će se taj narod u dogledno vrijeme suočiti s istinom, čak niti nakon ovih posljednjih podataka što ih je u vojnom arhivu u Beogradu otkrio i putem medija objelodanio slovenski istraživač Roman Leljak.

Postoje stanja kolektivne svijesti koja su teško objašnjiva i još teže izlječiva.

 

Vučić bulazni o „250 hiljada proteranih Srba“ (iz Hrvatske u kolovozu 1995. godine) i, dakako, ne spominje da su do tada srpski teroristi uz pomoć njihovih četnika iz Srbije (kojima je i sam pripadao), „JNA“, „dobrovoljaca“ i „teritorijalaca“ srušili i etnički očistili skoro trećinu Hrvatske uzurpirajući dio samostalne međunarodno priznate države članice UN-a i počinivši masovne zločine.

Jedna od stvari što ih bivši Šešeljev potrčko (koji je sudjelovao u toj agresiji i huškao „krajinske“ Srbe na „borbu protiv 'ustaške vlasti'“ do zadnje kapi krvi) zaboravlja, jeste odgovor na pitanje: Gdje su bili on i brojne četničke vojvode i srpski „obilići“ sa svojim „gardama“, „odredima“ i „četama“ i zašto nisu branili svoj narod?

Dok su pljačkali, rušili, palili, ubijali, bili su „junaci“, a kad je trebalo sukobiti se s Hrvatskom vojskom na bojnom polju, rep na leđa i tutanj.

Bilo je po onoj (srpskoj) narodnoj: „Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše“.

Poslije, naravno, kuknjava o „genocidu“ – kako to kod njih uvijek biva, poslije svakog izgubljenog rata.

 

Danas se Vučić i njegova kamarila vezuju za Ruse i zazivaju treći svjetski rat ne bi li ostvarili svoje bolesne ambicije koje nisu mogli u posljednjih stotinu godina.

Ima i jedna druga prilično popularna izreka u Srba koja govori o njihovom „junaštvu“: Rado ide Srbin u vojnike, dva ga vuku a trojica tuku... (što je u pjesmi opjevao i četnički vojvoda Bora „Čorba“).

 

Ne bi bilo loše da se oni u Srbiji kojima mržnja nije pomutila razum sjete ponekad prošlosti i iz nje izvuku neke pouke.

Narodi koji svoju energiju troše na ratove i osvajanje tuđih zemalja čine višestruku štetu, ne samo onima koje napadaju, nego i sami sebi u naraštajima koji dolaze poslije njih, jer uništavaju vlastitu biološku supstancu i odriču se napretka i razvoja, s realnim izgledima da nestanu s povijesne pozornice – tako barem misli i govori dr Latinka Perović, povjesničarka koja se ne libi pogledati istinu u oči.

 

No, takvi kao ona svjetlosnim godinama su daleko od mogućnosti sudjelovanja u vlasti u današnjoj Srbiji koja ostaje zemlja čuda.

 

 

U njoj je (kako već rekoh) sve moguće osim da se dogodi nešto normalno.

 

komentar

 

 

Foto: 1. DPCM/scrshot YouTube

 

 Autor: Zlatko Pinter

 

 Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

 

 

UCM

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 251 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
U drugom krugu predsjedničkih izbora biti će:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

DOMOLJUBNI PORTAL - 2019 - CrneMambe.hr