Piše: Mario Maks Slaviček
PRESS: Komentar
Nije lako Hrvat biti, Kolinda znadeš li? I zato moram kazati... Sa Hrvatima za razliku od tebe i tvojih istinu podijeliti.
LAŽU TI SINE, LAŽU! Lažu ti dušmani strani i domaći, laže ti Predsjednica, političari njihove knjige i kvazipovjesničari. LAŽU TI sine moj KAKO POKLIČ ZA DOM NIJE POVIJESNI.
...
Jest sine moj DIO JE HRVATSKE POVIJESTI, BAŠ KAO I DJEDA I OTAC TI.
Svak` onaj koji se s pokličem ZA DOM na usnama u svoje vrijeme i svojoj mladosti protiv velikosrbijanske jugoslavensko-partizansko-četničke agresije za Domovinu Hrvatsku borio... A kako vidim i ti ćeš se sine uz svoga sina s tim pokličem na usnama, baš poput nas u budućnosti za slobodu Hrvatske i Hrvata morati boriti... I znaj kako će i tebe poput nas i našeg pozdrava mnogi zatajiti... Rijetki će ga slaviti, još rjeđi pod njim u obranu roda i doma krenuti jer nije lako sine znaj, nije lako hrvatom se zvat.
Izraz "Za dom" (bez završetka "spremni") prvi put se spominje u neutralnoj verziji, 1684., u spjevu, Odiljenje sigetsko, o Opsadi Sigeta, kojeg je napisao Pavao Ritter Vitezović. Izraz se spominje i u operi, Nikola Šubić Zrinjski, koju je 1876. godine skladao Ivan Zajc, te u nekoliko brojeva književnog časopisa, Danica, iz 19. stoljeća.
Izraz "Za dom" također je dokumentiran kao pozdrav u varaždinskom tjedniku, Hrvatsko jedinstvo, u broju iz 1939. godine. Nikola Šubić Zrinski uzvikivao je “Za Dom sad u boj”, a ban Jelačić “Za dom”, a vojska mu je odgovarala “Spremni umrijeti”. U NDH se koristio pozdrav “Za dom” te “Za Poglavnika i dom”, a vojnici su odgovarali “Spremni!”.
- sadržaj se nastavlja -
| Drugi upravo čitaju... |
|
ONI na čelu sa dojučerašnjom Vam kraljicom majkom mnogih zavedenih Hrvatica i Hrvata KAŽU "ZA DOM" KAKO NIJE POVIJESNI POZDRAV? Jesu li pjesme iz davnina u kojima se spominje povijesne? Jesu li Zrinski i Jelačić hrvatske povijesne osobe? Je li u konačnici i Pavelić dio hrvatske povijesti? Jesu. Problem je samo što u ovoj neostvarenoj sve više pod navodnicima "hrvatskoj" republici, povijest ne pišu pobjednici i državotvorci nego je pišu i pod službenom poviješću stoji ono što kažu i pišu oni koji ne mogu prežaliti za neprežaljenom im tvorevinom nastalom na Jalti... Neprežaljenom im šugoslavijom.
Tvorevinom satkanom od izdaja i laži, sagrađenom na mesu i kostima hrvatskog domoljuba, rodoljuba kojem je oduvijek preko glave bilo tuđinskih zakona, tuđinskog jezika, otimačine, porobljavanja, šikaniranja i omalovažavanja. Povijest pišu,govore, tumače i nameću ti i takvi koji se nisu borili ni na koji način za samostalnu hrvatsku za njenom poviješću, kulturom,jezikom, pismom, glazbom, već protiv svega toga nastavljajući tako stečevinu svojih predaka koji su isto tako izdavali, prodavali, podjarmljivali zatirali sve hrvatsko bilo to tuđincima sa zapada, istoka, sjevera ili juga.
Oduvijek su ti i takvi bili služinčad strancu, a juda i krvnik Hrvatskoj i Hrvatu. Ta "gospoda" iz klera i vlastele samo su bili u se na se i podase. Zbog njih je kod mnogih u našeg hrvatskog krv postala i ostala voda. Ima li više njih ili nas pokazat će povijest ma tko god ju pisao i tumačio ne može sakriti istinu, ona jest u srcu i duši svakog hrvatskog državotvorca od stoljeća sedmog na dalje uz različite izvedenice, javne ili tajne skraćenice ovisno od režima do režima koji visjela nad glava Hrvata i Hrvatske, zemlje nekad manje, nekad veće... a glasi ovako:
Ja sam HRVAT, unuk HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara HRVATSKE i Hrvata , uz mene je svemogući Bog, i njegova ruka vodi moj put i moj mač. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga.
Vjera, Ljubav i Domovina mojoj su duši hrana.
BOGU VJERNI - ZA DOMOVINU SPREMNI!
Foto: 1. DPCM
Autor: Mario Maks Slaviček
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
