Iz Sredozemlja, ružmarin su monasi prenijeli preko Alpa. Kao svetu biljku, Rimljani su je posvetili Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Grci su svoje bogove kitili “cvijetom Olimpa”, vijencima ružmarina, smatrajući ih dražima od zlata. Ime rosmarinus prvi put spominje Dioskurid, a latinsko ime dolazi od riječi “ros marinus”, što u prijevodu znači morska rosa. Ružmarinu se pridavala moć istrjerivanja zlih duhova pa je stoga pratio, a i danas prati, čovjeka u svim životnim fazama od rođenja, preko vjenčanja, do smrti. I dan danas neki narodi grančicama ružmarina kite kolijevke, a mladenka na vjenčanju posadi grančicu ružmarina kako bi pustio korijenje što je značio dug i sretan brak. Grančica je ružmarina položena na odar uz pokojnika i u nas se njome, umočenom u svetu vodu, škropi lijes. Njegovu sadnju preporučuje i Karlo Veliki. Ružmarin je biljka sjećanja jer jača pamćenje. Ružmarin je i simbol ljubavi, postojanje, radosti, vjernosti.
Kao trajni razgranati zimzeleni grm naraste i do dva metra. Listovi koji su sjedeći, nasuprotni, čvrsti, kožasti i vrlo uski, dugi 2-3 cm, s gornje strane tamnozeleni, goli i sjajni, a s donje sivobijeli, dlakavi, cijelog ruba, savinuti prema dolje. Žlijezde s eteričnim uljem nalaze se na donjoj strani lista. Između listova, u pršljenima, razvijaju se cvjetovi ljubičastimodre boje. Cvate cijele kalendarske godine.
Ugodna je i intenzivnog mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Kultivirana je biljka poznata još iz doba prije nove ere, raste u parkovima i vrtovima, a kao samonikla u nas raste na obali mora u Dalmaciji i na otocima. Sabiru se cvijet i list ružmarina.
O ljekovitosti ružmarina u pučkoj medicini ima mnogo zapisa. Tako je poznati bilinar Messegue zapisao: “Sedamdesetdvogodišnja mađarska kraljica Elizabeta koja je bolovala od reume i gihta, sva izmorena i izmučena bolešću, zahvaljujući ružmarinu toliko se oporavila da ju je zaprosio i sam poljski kralj.” Po njoj je pripravak dobiven od cvijeta ružmarina, vode i alkohola, nazvan “Aqua reginae Hungariae” koji vraća snagu čovjeku, oštri razum, čisti mozak i jača živce i vid. A u narodu se, od starijih osoba još i danas može čuti da ružmarin “tjera znoj, mokraću i vjetrove, a jača pamćenje, želudac i kosu”. Ljekovita uporaba ružmarina je u pučkoj medicini vrlo raširena.
Kupke s ružmarinom ili eteričnim uljem ružmarina, daju odlične rezultate, pa se preporučuju svim reumatičnim bolesnicima jer smanjuju bolna i upalna stanja, osobama koje boluju od depresije, živčanih bolesti, jetre, premorenosti – umne ili fizičke – rekonvalescentima i za liječenje bubrežnih i kožnih oboljenja.
Ružmarinova kiselina je jak antioksidant koji direktno uništava slobodne radikale te se preporučuje i kod Alzheimerove bolesti.
Svježi sok ili svježe usitnjeni listovi ružmarina imaju jako antiseptično i mikocidno djelovanje te se koriste za liječenje kožnih nečistoća i parazita na koži – uši.
Od listova ružmarina močenih u vinu ili alkoholu dobivaju se prirodni preparati za masažu tijela. Od ružmarina se izrađuju razni pripravci kao što su vino, liker, tinktura i masti. Eterično ulje od ružmarina ima širu primjenu u liječenju unutarnjih oboljenja kao i u vanjskoj uporabi, za inhalacije, kupke, komprese i masaže. Eterično ulje ružmarina za vanjsku uporabu miješa se s ostalim uljima.
Zapadna pučka medicina rabi ružmarin za liječenje: artritisa, bolova abdomena, bolesti oka, bolesti jetre, dizenterije, digestivnih bolesti, ekcema, gihta, gluhoće, gljivica i gljivičnih infekcija, glavobolja, gubitka kose, hemeroida, išijasa, izostale mjesečnice, kroničnog plućnog katara, kroničnog plućne dispepsije i viška želučane kiseline, niskog tlaka, neutritisa, nervnih tenzija, komplikacija sa srcem i srčanih oboljenja, napetosti, paralize, reumatizma, slabe cirkulacije, škrofula, upale usta te lošeg apetita.
Ljekovitost ružmarina:
- jačanje cirkulacije i reguliranje krvnog tlaka
- relaksaciju tijela i duha
- liječenje očne mrene
- liječenje kožnih bolesti pa i onih kojima su uzrok gljivice
- gljivičnih oboljenja unutrašnjih organa
- bolesti želuca jer pojačava lučenje želučanog soka i probavu
- tegobe sa žuči i bolje otjecanje
- liječenje tifusne groznice
- gripe i prehlade nakon kojih ubrzava oporavak
- bolesti jetre, od lakših tegoba do ciroze
- otklanjanje nadutosti, nervoze, zatvor i druge smetnje u probavnom traktu, čime pomaže i radu srca
- liječenje ženskih bolesti, ponajprije mjesečnice, a u zloporabi za izazivanje pobačaja.
Izvor: Svijetokonas.net
