PRESS
PRESS: Retrovizor
Lijepa naša hrvatska vlada. Mila i draga. I uviđavna.
San svakog čovjeka je živjeti u državi koja ima razumijevanja za tebe, vodi brigu o tebi, o tvome zdravlju.
...
O, brižna, o pažljiva naša domovino. Baš takva se pokazala Hrvatska.
Jer pandemija i bolest otvorile su oči državi koja je shvatila da bez zdravih ljudi nema budućnosti. Pa zatvorila šećeranu. Bum! Kao grom iz vedrog neba. Bum! Pa još jednom – bum! Eto ti na ti zločesti šećeru, gade slatki, pokvareni… Ti ćeš mom narodu izazivati dijabetes! Bum!
Šećer i alkohol...
Otpuhala država virovitički šećer k'o vjetar jesenje lišće. Odbila ga k'o pijanac Cedevitu! Presladak je. Pa sad imamo srpski, madžarski, kineski, tunguzijski… Šećer. Jer nije tako sladak. Gorak je. I ostavlja gorak okus u ustima. Jer dijabetes se dobije od slatkog. E sad ga više neće biti. Ni dijabetesa ni slatkog. Imamo gorki šećer. Pa ode država i još jedan korak dalje. Mali korak za državu, ali veliki za naše zdravlje…. Pa poskupila sokove koji sadrže šećer. A koji ga ne sadrže? Pa će djeca biti zdravija. Jer djeca piju sokove.
A nama starijima poskupila alkohol. Jer sadrži šećer. Pa sad gorki pelin još gorči. A jebate led, pa otkud šećer u gorkom pelinu? Pa čak ni u najgoroj pjesničkoj virozi nikada nikome nije palo na pamet muljati žensku tepajući joj: Slatka si mi k'o gorki pelin!“. Jer tu seksa ne bi bilo. Ali ima da je sada pelin skuplji od viskija, vodke, francuskog konjaka… A taman ga Japanci proglasili afrodizijakom. E sad ne bumo hebali mi, ali ne budu ni Japanci. A ni pili. I njima skup. Počinje povratak viagri. S obzirom kakvi smo fakeri, farmaceutska industrija nema razloga za strah u budućnosti.
Inače, ovo je jedan od većih tjedana u Hrvatskoj.
Prva neradna nedjelja i iščekivanje prve espresso kavice...
Tjedan u kojem se lomimo i živimo u neizvjesnosti. Iza nas je prva neradna nedjelja u povijesti trgovina, a ispred nas tjedan u kojem se otvaraju birtije. Konačno. I jedno i drugo – konačno. I dok pouzdano znamo da se bez dućana nedjeljom može i da nitko nije umro od gladi, pouzdano znamo da se bez birceva - ne može. Nisu ljudi umrli bez njih, ali su počeli venuti. I muško i žensko.
Mislim da ženskama čak više fale bircevi nego frizeraji.
Svatko tko je bar jednom gledao ritual ispijanja kava žena, taj zna o čemu se radi. Od onog polusatnog miješanja šećera pa do ispijanja kave. Miješanje traje pol sata, a ispijanje kave može i do 2 sata. Ovisno o kavi. Jel' sa mlijekom; hladnim, toplim, kap ili prst, jel' makijato ili latte ili kapućino, jel' iz vrećice ili iz aparata, jel' nes, jel' mala ili velika šalica… Dok moja žena popije kavu, ja maznem 4 pive i 8 pelina… Jedino ne znam kako će sada naše dame sa šećerom…. Gorkim. Zdravim. Nakon korone. Još se ne zna tko će uopće otvoriti birceve po ovim korona pravilima. A pravila se stalno mijenjaju. U hodu. A hod k'o kad se fino napiješ. Pa ti veni i dalje. I teturaj, e moj narode… Sve zbog korone.
Korona...
Pa kažu da je virus korone pobjegao iz laboratorija, napao ljude, otišao, ali će se vratiti. Jesu li to gledali malo previše Spielbergovih „Ralja“ ili „Lassie se vraća kući“. Jer za sada je sigurno samo jedno. Korona je vrsta psa. Pobjegne, napadne, ode pa se vrati. Još samo da utvrde znanstvenici koji je pas u pitanju; morski ili četveronožni… I stvar riješena. Radi se na tome.
Počeli su znanstvenici čitati sabrana djela Babe Vange i Nostradamusa. Tamo sve piše. Kao što piše i na jednom portalu da postoje 3 scenarija za koronu. Ako ima scenarij, onda je film. K'o što rekoh. Ili Ralje ili Lesi. Samo da nije Lajka. Pa da ne frknemo prema svemirskim prostranstvima.
Reality...
Korona i 5G mreža iznjedrile su još jednu skupinu Hrvata. Tzv. poznate anonimuse.
To su oni koji sve znaju, ali njjh nitko ne zna. Osim njihovih roditelja. I gledatelja reality bljuvotina. A svaka televizija ih ima bar 10. Tih realityja. Jer ako ih nemaš ne možeš dobiti dozvolu za emitiranje programa. A ti iz realityja…
To zgodno, to duhovito, to pametno, to sve zna, o svemu ima mišljenje… A mišljenje važno pa ga prenose svi portali.
Pa kad čitam neki portal moram paralelno imati otvoren Google da vidim tko je to. Jer po temi misliš da je znanstvenik. A ono idiot. U zemlji idiota. Svoj na svome.
Kao što na svoje došli i političari. Jer pred nama je još jedan veliki cirkus.
Izbori...
Novi parlamentarni izbori. Digla se politika na stražnje noge i frkće kroz zube. Razbacuju se s imenima, sklapaju se predizborne koalicije. Svi bi u politiku. Jer bunar je to koji nikada ne presuši. Ima za sve i svakog. Koji se bave politikom.
Pa to navalilo na fotelje. Glumci, pjevači, zabavljači, ugostitelji, nogometaši… Sve hoda naokolo i trabunja o izmjenama Ustava, smanjenju državnog aparata, županija, općina, gradova. To ludo, to drogirano… Najbolje bi bilo da postanemo jedno veliko selo. Isti poštanski broj za sve.
Kandidaturu službeno objavila i Ava Karabatić. Svjetlo na kraju tunela. Jedina svijetla točka političkog nam neba. Ne mora biti bolja, ali sigurno neće biti ni gora od dosadašnje političke elite. Ili buduće. Jer to je nemoguće.
Jer u ovoj džungli bi i Tarzan dobro prošao. Iako je izmišljeni lik. Iz filma. Eto mu nove uloge u novom filmu. Katastrofe. Hrvatska 2.0. Samo za starije od 18. Ako ostanu.
Ako ne, premijera u Irskoj.
Foto: DPCM
Autor: Irinej Mucak
