PRESS
PRESS: Retrovizor
Nedavno sam gledao film o vlaku koji juri bez kontrole. Američka produkcija cijelu je jurnjavu svela na 120 minuta, izbjegla se katastrofa i vlak je stao. Za razliku od njih, hrvatska produkcija ne može zaustaviti vlak koji ne samo da je bez kontrole, već i juri nizbrdo. U materinu. I katastrofa je već odavno napravljena.
Razlika je u tome što u našem vlaku umjesto običnih putnika putuju političari. I to na izbore. I sve se otelo kontroli.
…
Naime, nisam još vidio da neka stranka u svojoj kampanji priča o ekonomiji. Jer ona nam je nepotrebna. Nje nema.
Napustila je ekonomija Hrvatsku zajedno sa mozgom. Pa su otišli u bijeli svijet. Jer ekonomija, o kojoj se pišu disertacije, naučne rasprave, znanost koja se studira, u Hrvatskoj je svedena na uvoz i izvoz.
Uvozimo doslovce svašta.
I što imamo i što nemamo. I što trebamo i što ne trebamo.
Eto, pojavile se i grickalice od kukaca. Naravno iz uvoza. Jer vjerojatno uvozni žohar kad ga grickaš zvuči sasvim drugačije od našeg žohara. Ti švedskog žohara grickaš a zvuči kao kad ABBA pjeva „Mamma mia“! Pa sad kad okusimo tu kvalitetu počet ćemo uvoziti i žive kukce. Jer naši nisu kvalitetni.
Uzmite cvrčka…. I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče… Tako on zvuči kod nas. Totalno nerazumljivo. Pa ćemo sada uvesti cvrčke iz Francuske. Čije cvrčanje zvuči kao šansona. Po novom će diljem Hrvatske, po šumama, iz grmlja, sa borova dopirati cvrčanje na francuskom. Kao da na svakoj grani leži maleni Aznavour, Edith Piaf ili Jane Birkin… Je t'aime... moi non plus…
Jer svašta mi uvozimo.
Mrkvu, celer, grožđe, jabuke, maslinovo ulje uvozimo jer je maslina neobrana… Uvozimo jer toga kod nas nema. A ako i ima nije dobro. Jer tuđe je uvijek bolje, slađe.
Prvaci smo svijeta po uvozu. I glupost uvozimo.
Vani kad netko napravi neku idiotariju odmah ju frkne u Hrvatsku. Ako imate kakvu poslovnu ideju samo odete negdje van Lijepe naše. Otvorite poduzeće i svoju ideju frknete u Hrvatsku. Jer u Hrvatskoj nije prošla ali ako dolazi iz inozemstva onda je super. Bez obzira kakva bila. Jer uvoz je super.
A i izvoz nam je krenuo.
Izvozimo uglavnom pametne ljude. Jer nama pametni ljudi ne trebaju. Pa naši pametni ljudi pametuju i razvijaju ekonomiju nekih drugih zemalja.
Naš doktor je ovdje nepotreban ali će ga rado udomiti u Njemačkoj. Raširenih ruku primit će i vozača i konobara i zidara i krovopokrivača… Jer nama to ne treba. Goni to! Svi ti vrijedni i pametni ljudi samo bi nam se upletali u ekonomiju a to ne bi bilo dobro. Možda bi se smanjio uvoz.
Tako razmišljaju političari. I govore.
Ali kad govore onda im se to uzima iz konteksta. I uvijek se krivo uzima jer nitko ne shvaća naše političare kad govore. Zato naši političari izbjegavaju pričati o pametnim stvarima kako bi ih glup narod bolje shvatio.
Umjesto o smanjenju porezne stope ili o planovima kako poboljšati standard, prosječni hrvatski političar u svom predizbornom programu pričat će o tome kako se sadi luk.
Jer to svi shvaćaju pa ne izvlače iz konteksta.
A i koji će nam tuki taj luk kad ga uvozimo. Eto, nikakva šteta nije učinjena.
A političar ni luk jeo, ni luk mirisao.
I luk se ne vadi iz konteksta nego iz zemlje. Strane.
Foto: DPCM/idesh/nap.ba
Autor: Irinej Mucak
