PRESS
PRESS: Retrovizor
Od davnina su političari bili drugačiji od ostalih smrtnika. Isticali su se drugačijim idejama, stavovima…
Kad se spomene drevna Grčka na pamet vam padaju Sokrat, Platon, Aristotel… Pametni momci u togama satima su raspravljali o etici, idealizmu, utopiji… Mudri ljudi.
…
Novo vrijeme donijelo nam je i nove političare
Prvaci su zasigurno Britanci sa svojom kraljicom, parlamentom, Gornjim i Donjim domom, lordovima, prinčevima, veleumnim raspravama. Velike sile imaju velike političare.
Kad se spomene Amerika odmah vidiš Trumpa. Kad se spomene Rusija asocijacija je Putin. A kad se spomene Hrvatska? Koja je asocijacija? Kerum sa šnitom pršuta na čelu i Drele koji podriguje.
Hebi ga, nismo veleumni ali smo prirodnjaci. Prilagođavamo se situaciji.
Ja ću se na sljedećem popisu stanovništva prilagoditi situaciji tako što ću se izjasniti kao Indijanac
Velika manjina u svakom slučaju. Jer u Hrvatskoj možeš samo tako uspjeti. Jer samo ovdje je manjina većina. A kao Indijanac i bez izbora ući ću u Sabor, a sigurno će me postaviti i u Vladu.
Svoj politički program temeljit ću na kukanju i žalopojkama.
Od Kolumba i daleke 1492. poznato je da su Indijanci ugnjetavani, ponižavani, protjerivani. I zato gdje god živi neki Indijanac tamo se mora čuti njegov glas. A kako ću biti velika manjina, glas mora biti velik, golem, to će biti pravi indijanski urlik – HOKAHEJ!!!
Tražit ću da se na sve ploče s nazivima gradova i javnih ustanova stavi i indijanski jezik. Ili ću krenuti na ratni put i padat će skalpovi.
A znamo kakvo je bilo pismo Indijanaca. Hijeroglifi ili znakovi. Bit će zanimljivo gledati kao će izgledati znak za primjerice Štakorovec, Babin kuk, Babinu guzicu, Mustafinu kladu, Dugobabe ili Prdušu Velu… Tražit ću i da se promijene imena nekih mjesta. Sveti Petar u Šumi postat će Manitu u Preriji, jer neću dopuštati većinsku religiju. U školama će djeca morati naučiti gađanje lukom i strijelom. To će im na kraju i dobro doći s obzirom na put kojim je ova država krenula. Olujni vjetar koji puše ovih dana otpuhat će je do stoljeća sedmog. Pa možemo iz početka. Pametnije.
Nakon što je korona prespavala izbore vratila se na velika vrata, još jača, žešća…
Dokazano je da je to virus iz porodice veseljaka.
Najbolje se osjeća na svadbama, cajkama, u vrevi klubova… Nema je na Labuđem jezeru, ne voli ona Eru sa onoga svijeta. Nije to koroni veselo.
Ona voli živo; navodno se spremala na turneju s Majom Šuput.
No, lukave lisice našeg stožera prozrele su namjere drske korone i stale su joj na put. Oj estrado, crno ti se piše! Opet će dobiti potpore od države.
Sa svojom prošlom potporom Modni Mačak je uzeo privatni avion i otišao u krajeve gdje se još ženiti može. Jer kod nas je i to teško. Od sada će svadbe pratiti tajni agenti, nema vlakića, a i maske su obavezne. Pa da vidiš šoka kad se mamurni mladoženja ujutro probudi kraj mladenke i skine joj masku.
Meni je to s maskama super
Nedavno sam išao u banku. Stavio sam masku. Trebalo mi je dosta vremena da se odvažim ući. Jebi ga, strah radi svoje.
Nemam neku kriminalnu prošlost, pa mi nije prirodno hodati maskiran. Stalno čekam da me organi reda ispendreče.
Osjećao sam se kao John Dillinger. Kao James Cagney. Kao Humphrey Bogart u filmu Okamenjena šuma. Gangster velikog formata. Ušao sam polagano, nesigurnim korakom, pažljivo gledajući tete na šalterima u strahu da ne pritisnu alarm. Ništa. Nitko nije reagirao. Maske u banci su danas normalna stvar. Do prošle godine nezamislivo.
Puno toga je kod nas nezamislivo
Gradonačelnik Zrća planira zabraniti zabave. Pa kog je vraga onda uopće primio turiste?
Dobro je poznato kakav tip turista dolazi na Zrće i sa kakvim namjerama. To sigurno nisu obitelji sa djecom koje su došle uživati u zalascima sunca. Ili se možda očekuje od razuzdane mladeži da na ovoj plaži partijanera igra šnaps ili belu? Aj, poker na svlačenje još bi i prošao…. Naravno, bez skidanja maske.
A maske su pale u Saboru.
Za dom – ne može. Ali „Za domovinu s Titom“ poželjno je i vladajućima. Ni olujna kiša ni orkanski vjetar ne mogu to raščistiti.
Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: DPCM
Autor: Irinej Mucak