PRESS
PRESS: Retrovizor
I tako, ono što smo željeli konačno smo i dobili.
Godinama se kukalo o tome kako bi Božić trebao biti skroman, obiteljski blagdan proveden u miru, tišini i obiteljskom okruženju. Eto nam ga na! Zahvaljujući koroni to smo i dobili.
...
Ne vidim u tome ništa loše. Otkako je sve to počelo priznajem da sam nekako spontano prestao izlaziti, posjećivati ugostitelje, masovna okupljanja… Ne zbog straha od bolesti već zbog straha od ljudi. Do ludila su me dovodile razne rasprave „za“ i „protiv“, teorije zavjere, čudotvorna izlječenja, mudri savjeti i još mudriji savjetnici.
U cijelom svom životu od silnih shopping centara bio sam u samo dva i to zato jer sam morao. Šopinge u velikim dućanima sam doslovce prezirao, pa čak mislim da sam razvio i specifičan oblik mržnje prema njima. Uostalom, uspoređujući cijene između velikih centara i malih kvartovskih dućana primijetio sam da baš i nema neke razlike. Tako da od te cijele blagdanske gungule meni baš ništa ne nedostaje.
O da, volio bih otići na Advent negdje i pojesti kobasice i popiti kuhano vino, ali ni to mi ne nedostaje u tolikoj mjeri da bih potražio savjet psihologa.
Čak mogu reći da sam ovu nevolju preokrenuo u korist. Naučio sam osnove klavira, primio se opet gitare i knjiga, naučio raditi u Photoshopu… I supruga i ja radimo od kuće, znamo podne dočekati u pidžamama. Svaki dan nam je „casual“ dan u uredu u dnevnom boravku.
I ne, uopće se ne nerviramo i nije mi jasno zašto se nacija toliko nervira. Zbog ekonomije? Tu ste se trebali početi nervirati prije dvadesetak godina. Sad je uzalud, ekonomije već duže nema na ovome tlu. Niti će je biti. S koronom ili bez nje.
Ne savjetujte svoju djecu krivo
Prisjećam se tako i nekih davnih stvari, događaja, ljudi iz prošlosti, njihovih savjeta… I kako se sve to promijenilo.
Recimo, nekada su govorili da je važno puno učiti kako kasnije ne bi morali raditi. I eto, bili su u pravu. Tko je učio, danas uglavnom nema posla.
I zato, ne savjetujte svoju djecu krivo. Budite iskreni i prigrlite surovost novog vremena. Ne moraju učiti. Neće im trebati. Barem ne u ovoj državi. Neka se drže nekog prosjeka i neka se odmah u srednjoj školi učlane u neku stranku. Neka počnu od tzv. mladeži. Zbog stranačkog staža.
Odluka o izboru stranke je lakša od odluke o izboru škole. Kod stranaka se bira između dvije… Znate i sami koje. Učlanjenjem u stranku većina problema vašeg djeteta bit će riješena. Na fakultet ne treba. Ukoliko mu i zatreba, diplomu će dobiti preko noći. Iako, budimo realni, čak i za najodgovornije funkcije u Hrvatskoj, fakultet nije potreban.
O stambenom pitanju ne treba razmišljati. Riješit će se samo, ukoliko će slušati stranku i dizati ruke po savjetima starijih stranačkih kolega. Ne, neće dobiti garsonijeru, ali zato mu je zajamčen komforan stan u novogradnji, a ako bude još bolji, i neka lijepa kuća u elitnom kvartu.
Isto je i s autom. Ne treba mu ni dozvola. Naime, uz vozačku dobit će ih još nekoliko. Dozvolu za nekažnjeno gaženje ljudi, prebijanje supruge i neistomišljenika, nezakonito otimanje imovine i novaca, nepoštivanje zakona, korištenja državnih sredstava za vlastite potrebe.
Dobro je paralelno otvoriti i neku tvrtku. O porezu i plaćama zaposlenika i sličnim glupostima ne treba brinuti. Stranački je čovjek. Ne plaća ništa.
Web kamerom do uspjeha
Curama je još i lakše. Umjesto da se muče sa fakultetom novinarstva, danas samo otvore profil na nekoj od društvenih mreža i čekaju da lavina krene… Malo pokažu atribute ženstvenosti, bubaju gluposti, snime neku pjesmu (što gluplju to bolju) i njihovo je carstvo.
Jedino što trebaju je imati stalno upaljenu kameru na mobitelu. Neka se vide umjetne trepavice, perike, kako depiliraju noge, razbacuju stvari po stanu, neka priznaju da ne znaju kuhati, peglati…
Neznanje i glupost danas su na cijeni. Tu se vrti najveća lova. Oko budaletina. Ukoliko zatrudne, neka snimaju sve. Od jutarnjih mučnina do ultrazvuka. Sponzori će podivljati od sreće.
Umjesto savjetima, svojim kćerima pomozite djelima: platite silikone, pumpanje usana… Odmah će joj se otvoriti vrata medija, a njeni savjeti o stvarima u koje se ne razumije postati će teme dana. Nema škole ni fakulteta koji će im to omogućiti. Samo neka sve radi kontra. Ukoliko ne zna kuhati, neka dogovori neki kulinarski show na televiziji. Ako ne zna pjevati - neka snimi pjesmu, ako ne zna plesati i nema urođenog ritma - neka otvori plesnu školu, ako ne zna s lovom tada treba postati financijski savjetnik… Tako to funkcionira u Lijepoj našoj.
Ljudi sa znanjem, diplomom i iskustvom više jednostavno nemaju šanse. Za razliku od njih, budaletinama se otvaraju sva vrata. I prozori, i klubovi koji su zatvoreni.
I zato, pazite što i kako savjetujete svoju djecu. Zaboravite logiku, poštenje i moral. Živimo u zemlji u kojoj je sve drugačije, u kojoj su se mjerila i vrijednosti promijenili.
U zemlji kakvu nitko ne bi poželio svojoj djeci, ali je mnogima baš takva odlična za život i uspjeh.
Foto: 1. DPCM
Autor: Irinej Mucak