PRESS
PRESS: Retrovizor
Tko o čemu, kurva o poštenju a lopov o pravdi. A Mamić? On k'o Max po diviziji – po svemu redom.
Čovjek kojem je posvećeno 80 posto grafita u Zagrebu, koji je bio meta bijesa navijača, građana, novinara, doslovce je preko noći preuzeo ulogu Batmana, Robina Hooda, Supermana, Superhika… Pa sad napada sve tražeći pravdu u vrtlogu nepravde, lopovluka i zavjera, u kojima je i sam bio do jučer. Uz to se čudom čudi i napada sve one kojima je uredno stavljao lovu u džep, plaćao hotele, kupovao aute, lake cure visokih cijena…
...
Mamić preko noći postade žrtvom pa plače , zaziva Gospu, Boga, sve svece pa čak i majku. Svetiji od Pape i pošteniji od najpoštenijega sada mijenja priču, prilagođava istinu, prebacuje loptu na svoj teren i igra s nekim drugim igračima. I čeka produžetke nadajući se pobjedi. Dojučerašnji najomraženiji stanovnik Lijepe naše, porezni utajivač i prevarant ispada žrtva u igri koju je sam osmislio i započeo. Pa diže glas i baca floskule koje i sami znamo već dugi niz godina. I ništa u tome ne bi bilo čudno, jer znamo da oni koji gube uvijek se i ljute…
Ali najčudniji su Hrvati koji u njemu vide spasitelja, Mesiju koji će ih voditi u ovim teškim i čemernim vremenima, vide poštenjačinu par excellance pa se ponašaju kao i oni koji su ga do jučer slavili a sada se od njega ograđuju. Izmišlja Mamić i prevrće istinu kako njemu odgovara, a narod k'o narod, lakovjerna gomila, puši fore i slavi njegovo ime. Ali nije ni to najgore. Najgore je što su se na udicu tog galamdžije upecali i neki veći komadi, krupnije ribe...
Primjerice – premijer.
On se sada čudom čudi Mamićevom traktatu o korumpiranom sudstvu, sudstvu kojeg je do nedavno Maminjo i sam kupovao kada mu je to trebalo. Pa premijer ne vjeruje, ne zna, čudom se čudi. Iako o tom istom korumpiranom sudstvu već desetljećima pišu svi mediji, domaći i strani, urlaju građani, pjevaju pjevači zajedno sa ptičicama na grani, govore europska izvješća, izvještavaju svjetske ankete. Jer svi, ali baš SVI znamo da nam je pravosuđe na niskim granama. Toliko niskim da je već sišlo u korijene ove države a znamo da korijen možeš odstraniti samo ako srušiš cijelo drvo. Jedino panjine to ne znaju. Da nije tužno bilo bi smiješno. Ili tragikomično. Ispada nam premijer neinformirana stavka skupog državnog proračuna.
A možda i je. Jer u posljednje vrijeme sve sfere visoke politike obuzela je manija društvenih mreža. Umjesto da se bave onime za što su plaćeni, oni svi, od premijera, predsjednika pa na niže, vise po Facebooku i Instagramu obračunavajući se međusobno i svatko sa svakim. Za očekivati je da će se i sjednice Vlade i Sabora uskoro održavati putem neke od društvenih mreža na kojoj će svatko iz topline svog skromnog doma „lajkati“ i „hejtati“, dodavati fotke i dokumente, lijepiti gifove i strepiti od stroge cenzure. Nadam se da će se dobro navući na to, pa završiti u nekom od izazova TikToka… Jer za sve nas bi bilo najbolje da se u sklopu nekog od njih bace pod vlak, jureći auto, udaraju ciglom po glavi ili prejedu ljutih papričica. Pa nas riješe muke i jada. Lajk za ideju, hejt za vlast.
Iako ima i onih koji bi stalno stiskali „plačka“. A ima i takvih. Primjerice Milorad Pupovac. Nakon što je desetljećima bio glavni „hejter“ svega što nosi predznak hrvatsko, preko noći je prigrlio malu, okruglu ikonicu sa suzicom u oku. Pa ju nemilice stišće. Vjerojatno jutro započinje najtužnijim baladama istomišljenika Bore Čorbe, kako bi srce napunio dovoljnom količinom tuge. Najdraža mu ona pjesma „Gastarbajterska“ u kojoj glavni junak plače za zvucima rodnog kraja, dok ga nemilice iskorištava gazda bauštele u bijelome svijetu, u mrskoj mu tuđini koju nije uspio niti osvojiti a niti prigrliti.
Otužno zvuči harmonika u Miloradovom luksuznom stanu u užem središtu Zagreba, dok se miješa sa zborom Užičkih momaka i ljutom prepečenicom. Suza suzu stiže dok se taj heroj političke scene sprema na još jedan obračun na kojeg će ga izazvati predsjednik nemile mu Hrvatske. Od cijele te mrske mu zemlje, draga mu samo kuna, ne baš stabilna moneta. Ali kada je dobivaš u velikim količinama, onda je dobra i mila i poticajna.
Jer znamo da i sirotinja i bogati isto plaču, ali nije isto plakati u trošnoj, razrušenoj kućici nakon potresa i u luksuznom stanu nakon par sati baljezganja.
Pogotovo ukoliko te uz to još netko i pogodi glavicom luka. Bez ćevapa. To boli.
Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. DPCM/Kurir
Autor: Irinej Mucak