PRESS
PRESS: Retrovizor
U cijelom svijetu postoji vrsta presude koja glasi – zabrana bavljenja politikom.
Evo nekoliko primjera:
- bivšeg predsjednika Ekvadora Rafaela Correu, Nacionalni sud osudio je na prilično dugu zatvorsku kaznu, ali i zabranio mu političko djelovanje u Ekvadoru sljedećih 25 godina;
- pakistanski sud je tamošnjem premijeru Nawazu Sharifu doživotno zabranio obavljanje političke dužnosti;
- bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi nepravomoćno je osuđen na sedam godina zatvora zbog plaćanja seksa maloljetnici te za zlouporabu ovlasti. Berlusconi se, isto tako, do kraja života neće smjeti baviti politikom;
- i sto porotnika američkog Senata razmatralo je da se Donaldu Trumpu doživotno zabrani bavljenje politikom.
...
Razlozi ovakvih odluka su raznovrsni, od seksa sa maloljetnicom, nekorektnog odnosa prema parlamentu i sudu, poticanja pobune, korupcije…
Možda su nam politički sistemi Pakistana i Ekvadora nepoznati i nejasni, ali Italija i Amerika ipak su neke zemlje s kojima se rado poistovjećujemo, bliske su nam. Uostalom, Italija je članica Unije kao i mi, dakle i zakoni bi trebali biti isti, dok se Amerika, htjeli mi to priznati ili ne, ipak smatra kolijevkom zapadne demokracije.
Dolazimo do zaključka da političari ipak nisu svete krave. Osim kod nas.
Evo, čekaju nas lokalni izbori. U utrku za funkcije uključuju se političari pod istragama, osuđeni, osumnjičeni, neki su ležali, neki tek budu… I samu političku dužnost obavljaju iste takve osobe.
Nije li tragikomično da čistačica mora kod prijave za zaposlenje pokazati i potvrdu o nekažnjavanju, dok se političara tako nešto ne traži ni pod razno?
Realno, čistačica može ukrasti metlu ili deterdžent, a političar može nanijeti puno veću štetu. Ne samo da može; političari svakodnevno državi, blagajni i tko zna čemu još konstantno nanose štetu. Kradu, nezakonito stječu imovinu, poboljšavaju svoj materijalni status…
Najtragičnije u svemu je još i to da ulaskom u politiku dobivaju i famozni – imunitet. Koji se rijetko kome skida.
Pa jesu li ipak političari u Hrvatskoj svete krave? Neka vrsta posebne stoke, sorte? Viši stalež, kasta, nadljudi, zaštićena vrsta našeg malog nacionalnog parka? Ili zoološkog vrta. I zašto je to tako? Zašto zakoni Europske unije nisu u cijeloj toj Uniji isti? Zašto kod nas ne vrijede oni kakvi vrijede, primjerice, u Italiji? I tko uopće može mijenjati te zakone, taj Ustav?
Po zakonima i Ustavu te iste zakone i Ustav mogu mijenjati političari. I tko je sad tu lud? Očekivati da političar sam sebi nanese štetu je isto kao i očekivati da na vrbi rodi grožđe. S tim da je grožđe na vrbi još i moguće.
Pretpostavljam da se politički lopovluk u Hrvatskoj vidi i sa Mjeseca, Marsa, Venere i svih ostalih planeta ovog našeg sustava. Vidi se i iz cijeloga svijeta, Europe… Stalno nas se proziva za korupciju, nerad, loše stanje u privredi, poljoprivredi, manjak demokracije, katastrofalno pravosuđe… Spominju se neke astronomske cifre koje su iz blagajne EU nestale baš u Hrvatskoj. Kao da smo Bermudski trokut. I opet – ništa!
Čak ni Europa ne istražuje naš lopovluk koji je prešao granice Lijepe naše. E sad, ili su ovi naši tako sposobni lopovi ili su u talu s nekim?
Kaže narod – više ne znaš tko pije a tko plaća. Iako se kod nas to dobro zna. Plaćamo mi. A ovi gore i piju i jedu i kupuju satove i slike i vikendice i stanove i vile i automobile i kurve i još puno toga.
Zaključak je jasan – oni imaju imunitet a mi smo postali imuni na lopovluk. Jer smo papci!
| Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. DPCM
Autor: Irinej Mucak
