Nekome se imovina oduzima, a nekome dodaje! | Domoljubni portal CM | PRESS

PRESS

RETROVIZOR - PREGLED TJEDNA

"E, al ima jedno vrijeme kad svršava kurvin pir! (…) E, tada mi vojnici uzimamo stvar u svoje ruke i počinje - rat!"

Nekome se imovina oduzima, a nekome dodaje!

PRESS: Retrovizor

Hrvatska je opet zavijena u crno. Pet života, pet obitelji, pet sudbina. Tragedija.

Zašto nas takve tragedije više ne iznenađuju? I dok mediji imaju svoju priču, svoju stranu istine, ljudi iz Šibenika govore nešto sasvim drugačije.

...

Nitko normalan ne opravdava zločin, ali mu se nitko i ne čudi. Još je jedan čovjek doveden do zida, do ruba očaja, do granice pucanja. Doslovce pucanja. Jer čovjek puca. Iznutra, izvana, iz puške. Tko je kriv, pitam političare? Vi ste krivi.

Kako je moguće da u jednoj civiliziranoj, europskoj državi gotovo 300.000 ljudi grca pod ovrhama? Kako je moguće da se dug banci, teleoperateru ili HRT-u prodaje? Kako je moguće da taj isti dug prodajom naraste nekoliko puta? Ne zove li se to lihvarstvo, kamatarenje, reket? Nije li tako nešto zakonom zabranjeno? Je! Ali ne i u Hrvatskoj. Samo kod nas je prešutno dozvoljeno nešto što se u ostalim državama kažnjava. Samo ovdje netko zarađuje na leđima već ionako osiromašenog naroda.

I dok kamatari povećavaju dug, stečajni upravitelji umanjuju imovinu, otežavaju povrat duga i izlazak iz krize. Zašto i s kojom namjerom? Kontrole nema. Nekome se imovina oduzima, a nekome dodaje. I onda netko pukne. Tko je kriv? Politika je kriva. Kriva je ta korumpirana državna hobotnica, koja svoje krakove spušta u naše džepove da bi punila svoje. Kriv je i Plenković i Milanović, krivi su ministri, saborski zastupnici, članovi Vlade. Krivi su, jer su šutjeli i ništa nisu poduzeli. Krivi su i kao takvi trebali bi odgovarati. Moralno i pred zakonom. Oni su ti koji su ispalili metak jer su dopustili i legalizirali pljačku još od '90 – ih. Krivi su svi do jednoga zato što šute! A šute jer im je dobro. Jer stavljaju u džep. Svi do jednoga bez izuzetaka.

Kako se mogao dogoditi Kutle, Todorić, stotine tajkuna koji su preko noći napunili džepove i sebi i njima? Politika nije znala? Ne da nije znala, politika je time upravljala. Torbe pune novaca su javna stvar, nitko se ne čudi, nitko ne odgovara, peru se ruke… Svaki dan neka afera. To nam je normalno, nitko ne reagira, politika najmanje.

Što radi premijer? Žica lovu za HGK, čiji je čelni čovjek prozvan lopovom. Uzalud i USKOK i suđenje i optužbe i pritvor. Ubijao je Nadan i lavove i slonove, gdje neće ovu sirotinju… Kakve je sankcije pretrpio? Nikakve? Kakvu korist imamo od te Komore za koju glas diže premijer? Nikakve? Carstvo uhljeba, poslušnika, veleizdaje. Jer veleizdaja je to! Tako i CIA tvrdi. Pa jel' nama CIA treba otvarati oči?

Mi smo svoje oči odavno zatvorili, baš kao i usta. Šutimo i kenjamo. I lagano umiremo. A mediji držeći se za ruku s vladajućom kastom sviraju u istu trubu. Hoćemo li ikada saznati istinu ili je sami moramo naći? Što to i kako to rade stečajni upravitelji, ovršitelji, bilježnici…? Istina je voda duboka, reče pjesnik… I mnogi se u njoj utope.

Hitno su reagirale i Udruga hrvatskih sudaca i Hrvatska udruga stečajnih upravitelja, koje su pozvale na sprječavanje stvaranja govora mržnje protiv sudaca, stečajnih upravitelja i drugih sudionika u sudskim postupcima. A zašto se kritika odmah proglašava govorom mržnje? Fina neka gospoda, ne vole kritiku. A znate li vi, fina gospodo, koliko ste novaca potrošili na parnice u kojima se unaprijed znalo kako će završiti? Koliko smo puta gledali dramatična uhićenja i još dramatičnija puštanja na slobodu po nečijoj direktivi? I sad njima smeta kritika pa je lukavo pretvaraju u govor mržnje.

Nekada su suci bili gospoda, a danas? Osramotili ste časnu profesiju, časni suče. Koliko još ljudi treba umrijeti, poginuti, koliko obitelji biti uništeno, dok institucije konačno ne počnu raditi svoj posao pošteno? Osjećate li bar malo krivnje, vi Bogovi politike? Ne vjerujem. Krivnju osjete samo pošteni, a vi ste daleko od toga.

Za kraj, Ranko Marinković, njegov „Kiklop“ i sjećanje na nezaboravnog Borisa Dvornika:

„— Diplomacija… koješta! — šeta među redovima klupa krupan major-ratnik, krivonogi jahač u čizmama. Zvecka mamuzama. Zabacio ruke na stražnjicu, gurka klupe koljenima, miči mi se s puta, i govori svadljivo: — Laži i maži! Večere, ručkovi, banketi, šampanjac, torte i majoneze!
Cilindraši! Nabiguzice! Guzaju se po automobilima, po ložama, salonima, šinjoni, lornjoni lak i frak, zlato, dijamanti, briljanti, buzoranti, glumice, balerine… Otmjenost! Protokol! A sve sama kurva, muška i ženska! Đubre do đubreta! E, al ima jedno vrijeme kad svršava kurvin pir! Gotovo je sa zezanjem za zelenim stolom! Bježe svi u Božju mater, lornjoni i šinjoni, nabijaju se u mišje rupe, kukavička gamad! E, tada mi vojnici uzimamo stvar u svoje ruke i počinje—rat! I nema tu više pliz i pardon, musje i madam, nego raspali i ožeži, pa kom opanci kom obojci! Dosta ste se nakenjali "diplomatskih nota", a sada bogamu, da mi zagruvamo, po našim notama!“

Drugi upravo čitaju...