PRESS
PRESS: Retrovizor
Pretpostavljam da će Zvjezdane staze nekako ovako izgledati u budućnosti:
Dnevnik kapetana: „Već sam 6 mjeseci, 3 dana i 18 sati zatvoren u kući sa ženom. Izolacija i dalje traje a bolest bjesni. Ne izlazimo iz kuće. Stalno smo zajedno. Ona i ja. Razmišljao sam da sam sebi polomim ruku i obje noge pa da završim u bolnici i maknem se od nje. Dobra ideja, ali zbog bolesti bolnice ne primaju nove pacijente. Umro bih u mukama. Ali bolje i to nego nastaviti dalje u istom društvu…“
...
A nama je i ove godine stigao Božić. Uistinu malo drugačiji, neobičniji a ja bih rekao čak i romantičniji. Idealan za nas ljenjivce koji ne volimo izlaziti van, primati goste, a ni ići u goste.
Nemam baš nekih pravila u životu ali već godinama na velike blagdane i praznike poput Božića, Uskrsa i Nove godine u 17 sati gasim sve! Telefon, mobitel, društvene mreže, radio… Televizor ne, ali totalno ignoriram naše TV postaje. Pogotovo glazbu.
Evo, prisjetite se malo božićnih pjesama naše estrade. Gotovo 80% njih je kuknjava, plač, patetika… Sve nešto čudesno, pa on ide k njoj, ona ga čeka sa suzama u očima i prepunim stolom, krči čovjek put kroz snijeg kojeg nema već godinama… Najveseliji blagdan a mi plačemo k'o kišna godina. K'o da je Isus umro a ne rodio se. Plač, lopatanje i krcat stol…
Psiholozi bi imali o tome štošta za reći, ali ja sam uvjeren da i to ima ekonomsku pozadinu. Iskreno, sirotinja smo od stoljeća sedmog. Pa samo kukamo. Crnci su osmislili blues u robovlasništvu a mi pjesme tugaljivke u siromaštvu. I dosadno…. A joj… Tekstovi su katastrofa… Patetika na najjače… I onda kreneš prema zapadu! Slovenci i Austrijanci lupaju samo polka polka! Nijemci su finjak, imaju valcere… Mađari čardaše… Što zapadnije uho putuje, to je veselije. Oni piju od sreće a mi od tuge.
Naravno, najbogatiji i najveseliji su Ameri. Kod njih je i Božić rock and roll. Tu i tamo neka balada, ali to si dozvoljavaju samo vrhunski glazbenici koji u tim pjesmama pokazuju svoje umijeće sviranja. Ostali samo rockaju. Svi redom. Još od Frankie Boya, Dean Martina, Nat King Colea, Presleya preko ostalih velikana elektrike i buke. I brzih tonova te svakako vrckavih i šaljivih tekstova. Pa tako Betlesi pjevaju I Saw Mommy Kissing Santa Claus, Stonesi imaju Winter Deluxe, pokojni Lemmy obradio je klasik Run Run Rudolph, ZZ Top pjeva o Santi dok si AC/DC žele Mistress For Christmas… Ma to, veselo i prpošno!
A pazi kod nas teksta:
Noćas budi kraj mene
čvrsto me zagrli, poljubi me
Pusti nek' nas nosi taj
čarobni osjećaj
Ove bijele pahulje
Što po licu nježno maze te
Pusti neka traje taj
čarobni osjećaj
Pa tko još spava zagrljen? I kome to u snu padaju pahulje po licu? Spava na klupi? Napilo se poslije polnoćke? Glavno da je čarobni osjećaj tu!!! Ima toga još u pjesmi: i sat i zvona koja zvone i molitva i opet taj čarobni osjećaj… Vjerojatno se i praporci čuju u daljini… Što cuga učini od ljudi!
Eto, zbog tuge ostajem vjeran filmovima. I da, Sam u kući i Umri muški mogao bih gledati još sto puta. Zašto? Zato jer me nasmiju! Čine me bezbrižnim. I jesu, da priznajem, glupi i nerealni ali to mi uopće nije bitno. I čokolada nije zdrava pa se ubijam u njoj. I uvijek u tim filmovima nađem nešto novo.
Primjerice ove mi je godine zapela za oko i uho molitva Kevina koji se sprema večerati pa kaže: „Blagoslovi makarone sa sirom i one koji su ih stavili na rasprodaju!“. Tipično u duhu Amerike. U prvom dijelu Kevinov tata vodi 15 članova obitelji na izlet u Pariz a u drugom dijelu plaća Kevinovo odsjedanje u kraljevskom apartmanu Hotela Plaza kojeg je vlasnik bio Donald Trump! Pa što radi taj Kevinov tata? Jel' direktor Svjetske banke, MMF-a , mafijaš?
Ruku na srce, tako nešto mogao bi si priuštiti samo političar. I to ne bilo koji. Samo hrvatski! I samo naš političko – medicinski djelatnik može sjesti na kutiju sa cjepivom koje je zamrznuto na – 80 a da mu se dupe ne smrzne. Jer mu iz dupeta vire još tri politička poslušnika. Skroz higijenski. Bravo majstore!
CJEPIVO
A posljednji čavao u lijes našeg vodstva koje nas vodi u borbi protiv korone zabili su si oni sami. Nesvjesno, svojom glupošću i neznanjem, kako to i obično biva.
Naime, u kampanji kojom bi nas privoljeli na cijepljenje angažirat će poznate osobe. Poznate osobe u Hrvatskoj!! Dobro znamo tko su to, većinom one posvuduše, influenserice, članice raznoraznih žirija i posjetiteljice javnih događanja koja nikoga ne zanimaju… Dizajnerice zahoda, autorice kuharica koje u životu nisu napravile kajganu kako treba, propale prodavačice voća te glumice i scenaristice propalih projekata…
Ima među njima i nekoliko muškića sumnjivih seksualnih sklonosti i još sumnjivijeg spola. I oni bi nama trebali biti zvijezda vodilja u noći borbe protiv zloglasne korone? Ti i takvi bi trebali biti vođe nacije i sila koja će uvjeriti ovaj nevjerni narod u nešto u što ne vjeruju? Pa ukoliko se oni cijepe, bit će to dovoljan razlog da se ne cijepi baš nitko. Nikada. Pa više neću niti psa cijepiti protiv bjesnoće jer ću biti sumnjičav prema svemu što ima iglu.
Bit ćemo prva zemlja u kojoj će se narkići prestati drogirati, jer će konačno shvatiti da sve što dolazi kroz iglu je utopija i laž. Već vidim razdragana, poznata lica kako zafrkanih rukava čekaju u redu da se bocnu. Možda i zapjevaju neku. Ako se dogovore čiju. Okruženi kamerama i novinarima poznati će svojom duhovitošću širiti vjeru u cjepivo a samim time i u bolje sutra.
Novinar: „Kako se osjećate sada kada znate da ćete se cijepiti u ruku?“
Poznata osoba nebitnog spola: „Ja bih u guzu!“
Novinar: „Dobro, bit će i u guzu, ali prvo se cijepite!“
Pa nemojte!!! Dajte još jednom razmislite. Angažirajte nekog da vam osmisli poteze. Ima u ovoj zemlji pametnih ljudi. Nakon takve kampanje, radije biram streljački vod nego iglu.
Pa nek' umrem muški! Jer ovim potezom ubili ste vjeru u meni.
Foto: 1. DPCM/Glas Podravine i Prigorja
Autor: Irinej Mucak
