PRESS
PRESS: Retrovizor
Dobro je živjeti u Hrvatskoj. Ako si snalažljiv.
Jer ako si snalažljiv posao te čeka iza svakog ugla.
...
Eto, ja pod hitno otvaram školu pjevanja. Jer sastalo se 'Vijeće mudraca' i odlučilo odobriti povik „Za dom spremni!“. Ali samo u pjevanoj verziji.
Dakle, ne'š ga urlat, ne'š recitirat, nego pjevat. I 'ko ljepše otpjeva taj je bolji Hrvat. Pa sad svi žele lijepo pjevati. Pa se traži škola viška. Jer bi svi htjeli biti bolji Hrvati. Empatija na stotu.
Oh, kako će biti lijepo živjeti u toj novoj Hrvatskoj. Ljudi hodaju po cesti i pjevaju – „Za dom spremni“. Pa ta mješavina altova, soprana i tenora u zraku stvara melodiju ljepšu od zadarskih orgulja. Njihovu pjesmu pokreću valovi, a ovu domoljublje.
Konačno će procvjetati turizam u cijeloj Lijepoj našoj. Ljudi sa svih strana svijeta dolazit će i lutati vrletima Lijepe naše kako bi čuli napjev „Za dom spremni!“ u svim verzijama. Nacionalnim, županijskim, lokalnim... Jer neće se pjevati isto u Zagorju, Lici ili Dalmaciji.
Svaki će teritorij imati svoje karakteristike. Lička će biti junačka, dalmatinska melankolična, slavonska će biti bećarac…. Slogan turističke zajednice će glasiti: „Jedna zemlja, jedna pjesma. Toliko različita, a ista. Hrvatska! Za dom spremni!“.
I onda ide filmić sa slajdovima naših znamenitosti, a u podlozi se mijenjaju verzije „Za dom spremni!“. Po potrebi lokacije. Pa još i svako selo ima svoju verziju. Milina od tonaliteta!
Ljudi hodaju i pjevaju. Pjevaju kad idu na posao, kad se vraćaju s posla pjevaju naročito nadahnuto, pjevaju u tramvajima, podzemnoj željeznici… Nedjeljom u dućanima odzvanja pjesma razdraganih blagajnica koje grlenim glasovima zborno pjevaju – Za dom spremni!!!!
A turisti sve snimaju. Ne fotoaparatima već kamerama. Dolby digital sound all over the ground! Croatia – one song country! Doskočilo se i problemima. Kako bi privukli austrijske goste čija vlada baš i nije za godišnji u Hrvatskoj, pjeva se verzija: „Für Zuhause – bereit!“. Jer pjesmom se ruše sve granice i prepreke.
Naravno, i političari će prihvatiti ovaj izazov pa će i oni pjevati. Malo promijenjenu verziju: Za dom – trosobni! Minimalno!
Izborne pripreme
Jer spremaju se političari za izbore. K'o mlada za prvu bračnu noć.
Nekada su mlade tu noć, prvu, bile čedne, nedodirnute, nevine… Pa se vremena promijenila. Pa više mlade i nisu bile tako nedodirnute. Pa nastao problem prve bračne noći. Ali vješti plastični kirurzi i tome su doskočili, pa sad oni uz malo plastike mogu ponovo napraviti nedirnutu mladu.
E, baš tako i naši političari. Odlučili na izbore doći neokaljani i nevini. Ali umjesto ruku plastičnih kirurga koriste ruku zakona. Pa pohapse sve članove stranke. I onda političar ostane sam, čist, nevin. K'o rosa u podne.
Pa se okruži istim takvim nevinim, friškim članovima. Obuku se u bijelo i krenu iz početka. A narod zadovoljno gleda i glasa. Jer nije narod glup. Zna narod da vođa uvijek želi narodu najbolje, ali ga oni drugi zahebu. Đubrad lopovska. A nu njega! Vođu! Poštenjačinu! Daj glas!
Ma dam i dva glasa, ljubi ga majka! Pa tako svake četiri godine dobijemo novo, nevino, neokaljano grijesima političko vodstvo. Jer ako ne može drugačije – neka bude pošteno. A takvi su izbori kod nas. I stranke. Junak do junaka, poštenjak do poštenjaka.
Sport
A ide na bolje. Eto, sredismo i divljanje na utakmicama. Nema više navijačkih nereda. Jer nema više ni navijača. Umjesto iz navijačkih grla, urlici publike dolaze sa zvučnika.
Pa nema više spominjanja ni oca, ni majke, ni rodnog mjesta, ni rodne ideologije. Sa zvučnika dolazi samo huk i pjesma. Tu i tamo utakmicu propara uzvik: „Bravo momci! Neka bolji pobjedi!“. Na svaku sudačku odluku čuje se pljesak. I pjesma. I to neka fina, bajkovita… Recimo „Zeko i potočić“.
Ili „Za dom spremni“, navijačka verzija. Jer i to postoji. A i dozvoljeno je.
Foto: DPCM
Autor: Irinej Mucak
