PRESS
PRESS: Retrovizor
Polako ali sigurno korona ulazi u ropotarnicu povijesti. O njoj se govori i piše sve manje.
Korona se povlači, nestaje… Svojevoljno. Kako je i došla.
...
Jer po svemu što je korona napravila, po tome kakvu je pomutnju stvorila, očito je da je korona virus s mozgom. Pa je namirisala veće zlo. Izbore. A pametniji popušta. Pa je i korona popustila. Ali na odlasku je poručila u maniri Terminatora: „I'll be back!“. Jer stižu nam novi virusi. Terminirajući. Razlika je u tome što, za razliku od korone, ovi novopridošli virusi i boleštine mozga baš i nemaju. Riječ je o vrsti poznatoj po imenu – reciklatori. Definicija kaže da je recikliranje izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. Uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari ili materijala. U recikliranje spada sve što se može ponovno iskoristiti, a da se ne baci. Jer šteta je bacati kad se može još iskoristiti, prožvakati… Pa makar i povratili. A svakom pametnom u Hrvatskoj, uključujući i koronu, već se lagano povraća. Od predizbornih obećanja. Koja su reciklirana.
Jer su naši političari em lijeni, em tupavi, a i nisu baš inventivni. Pa im je teško nešto novo izmisliti. Puno je lakše uzeti smeće od obećanja s prošlih izbora, lijepo to prožvakati i povratiti. Po narodu. Narodu koji je ekološki svjestan, pa voli i poštuje recikliranje.
Tako sad opet slušamo, kao i na prošlim izborima, kako će nam minimalna plaća biti bar soma eura, kako će porodiljne naknade poticati na još veći i češći seks, kako će mirovine narasti do nebesa. Pa penzići već stvaraju gužve po auto salonima. Rade se predbilježbe. Gledaju se samo najskuplji modeli. Jedino kod nas je auto industrija u cvatu, trgovci zadovoljno trljaju dlanove.
Jer ima se. U mislima, barem do izbora. Do tog famoznog dana kada ćemo svu svoju snagu turnuti u rupu, točnije, svoj glas ubaciti u kutiju. Čisti seks. I bolje od toga. Kolektivni grupnjak. A znamo da nakon jebanja nema kajanja. U ljubavi, ratu i na izborima sve je dozvoljeno.
SUZA ZA "DOJČ" MARKOM
I tako, nakon što nam počnu teći med i mlijeko, pelin i vrhunsko vino, dobit ćemo i novo sredstvo plaćanja. Euro.
Zahuktala se euro mašina koja će nas staviti uz bok pravih Europljana. Pa sa svih strana pršte pitanja: Jeste li za euro? E pa ja nisam! I točka. Ja sam za njemačku marku. Famozni DM. I želim da se vrati. Netko čezne za Titom, netko za Pavelićem, a ja za starom, dobrom dojč markom. Jer baš mi je bila draga. I stabilna. I sigurna.
S njom sam se osjećao jak, samostalan, moćan… K'o Donald Trump.
GOSPON DONALD, UTIŠAJTE PROSVJEDNIKE OVRHAMA - TO VAM SE TAK DELA
Trump je opet ispao tupav. Ima čovjek sve: i lovu, i moć, i zgodnu ženu, i vlast ima… Ali pameti nikako.
Budaletina poslala policiju na narod, pa navukao bijes cijelog svijeta. CIA tvrdi da se i E.T. ljuti na njega.
A mogao je lijepo uzeti Melaniju pod ruku, sjesti u Air Force One i pravac Hrvatska. Melaniju frkne na Hvar ili u Dubrovnik, a on pravac Markov trg. Pitati pametnije, iskusnije i bolje. Pitati naše političare. Jer u Hrvatskoj nema nemira.
Kod nas je vrhunac narodnog nezadovoljstva lupanje loncima i sadnja cvijeća. Kakve demonstracije, marširanje po cesti… Jer dobar je strah kome ga je Bog dao. A nas su naši političari dobro dresirali. Ovi naši čim nanjuše nezadovoljstvo naroda, krenu u akciju. Pa nas opletu ovrhama, dignu rate kredita, poskupe benzin, preko noći dignu cijene u dućanima.
Zbubaju nas kamatama k'o vola u kupusu. Udri raju! Pa dignu cijenu struje i vode, pa povise odvoz smeća, pa ti nabiju spomeničke rente, otpadne i slivne vode… Naplate vjetar, sunce i zrak… Profesionalci. Tak' se to radi gospon Donald. A ne k'o Vi… Papak!
HRVATSKA BARBI I KEN
Nas brinu neke druge afere. Mi smo zaokupljeni sasvim drugim stvarima. Kod nas je nacija u transu samo kada se rastaje poznati medijski par. Hrvatska Barbi i njen Ken.
To je priča s naslovnice, kao iz bajke… Ona zgodna, lijepa, pametna, blagoglagoljiva… Viđaš je po portalima, čuješ joj glas na radiju, vidiš stas na telki… Zaželi ti dobro jutro i laku noć… A on!!! Prava Hrvatina. Kuha, pere, pegla, naučio i štrikati. Idoli nacije.
I onda šok! Rastaju se. Zlatan prsten nestao s ruke. Nacija u grču, suzama… Prekida se dnevnik, prekidaju se nogometne utakmice… Jebo te, ja pomislio umro Tito po drugi put. Sve je stalo. I to zbog njihove gluposti. Jer su kupili kuću u kešu. Izvadili milju i pol kuna iz džepa i pravac brakorazvodna parnica. Umjesto da su k'o sav pametan svijet kupili kuću na kredit. Što dulji – to bolji.
Jer znamo da banka spaja bolje i jače. Što banka spoji ni Bog ne razdvoji. Pa zato naši mladi parovi čak i prije matičara posjete bankara. Da se osiguraju. To je kao hrvatski predbračni ugovor. Na trideset godina. S kamatom na vjernost. Pa kad ga otplatiš nakon toliko godina nemaš više ni snage ni love… Ma kakav razvod!
Nakon što otplatiš kredit jedino što ti preostaje je umrijeti. Ako ga otplatiš. Jer možda u međuvremenu naši političari nanjuše kakve nemire, pa te opletu kamatnom stopom i pol. Pa se ti rastaj. Šuti i kenjaj.
Jer tako se živi i ljubi u Hrvatskoj!
Foto: DPCM
Autor: Irinej Mucak
