Retrovizor

PRESS

PRESS: Retrovizor

Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta!!!!!!! I je!

Rušimo rekorde. Možda ne po veličini i dužini, ne po znanju ili izumima, ne po ekonomiji ili važnim dostignućima (oprosti mi Tesla), ali zato imamo uvijek nešto najkraće.

...

Recimo, uspinjaču. Ona je najkraća žičana željeznica na svijetu namijenjena javnom prometu. Dugačka je 66 metara.

Idemo i korak dalje. Po prijedlogu gradonačelnika grada Zagreba imat ćemo i najkraću podzemnu željeznicu. Protezat će se od Britanskog trga do Draškovićeve. Punih 2,5 km. Malo, ali sasvim dovoljno za Guinnessovu knjigu rekorda. I to u nekoliko kategorija; po najkraćoj dužini, najvećem idiotizmu i posljedicama. I po veeelikim troškovima.

Zamislite kad krene izgradnja tog velebnog investicijskog projekta. Pa silna mehanizacija uđe pod centar stare jezgre Zagreba. Pa kad vibracije krenu srušiti sve ono što potres nije srušio. Inače, najduža i najveća podzemna željeznica napravljena je u Dubaiu. Toliko je dugačka da je još nisu uspjeli izmjeriti.

No, duža je od 2,5 km. Izgradnja te najduže podzemne koštala je 7,6 milijardi dolara. Ajmo se kladiti da će naših dva i pol kilometra koštati bar dva i pol puta više. Jer ima tu puno više troškova. I kumova i prijatelja i prijateljevih prijatelja. Pa neka pati koga smeta.

Idući korak vidovitog gradonačelnika biti će avionska linija Dubrava – Kvatrić! Zuuuuum! Idemo delati!

Dan HV-a i HKoV-a

I nismo samo tu prvaci. Prvaci smo i po govoru zapovjednika oružanih snaga RH povodom Dana oružanih snaga RH. Govor mu je trajao 17 sekundi.

Da ga ne bi netko krivo shvatio. Jer je često neshvatljiv. I ne snalazi se s vojnim napravama. S nekih i pada. Inače, u svijetu se vojska slavi svjetski. U Rusiji vojska maršira i pjeva. Narod plače, a i Putinu iz oka suza viri. Radosnica. U Japanu je Dan vojske neradni dan.

Svi ostali su dani radni. U Sjevernoj Koreji je naročito svečano. Tamo i predsjednik puca sa vojskom. Po svima. Svečanije je možda samo u Americi. Tamo je to tako svečano da Melania Trump svakog vojnika poljubi. Kao što se ljubi nogometaše u nekim zemljama. Znate kojim.

Školski gablec

Prvaci smo i na još nekim poljima. Recimo u samilosti. Zaključili smo da će nas korona promijeniti. I to na bolje. Jer smo uvidjeli strahote izolacije, nestašice, drmnuo nas potres, prekrila crvena kiša, roknuo meteor, podivljao nam mjesec… Pa se mi, mi Hrvati, opametili. Postali bolji, nježniji, pametniji. I naravno, plemenitiji.

Pa kad djeca nemaju za gablec u školi onda im plemenito taj gablec uskratimo. Jer za sirotinju nema plemenitosti. I da nismo čuli da neko dijete želi svoj gablec podijeliti s neplatišama! Jer će onda i to dijete biti gladno. Pa se glad nekontrolirano množi, multiplicira.

A država nam socijalno osjetljiva. Pa ne dozvoljava da su svi u razredu gladni, već samo neki. Željezo se kuje dok je vruće, drvo se savija da ne pukne, a sirotinja gladuje. Tako je to bilo i bit će. Za vijeke vijekova. U Hrvatskoj.

Plemenitost na nivou.

Policija tenira strogoću

I još smo po nečemu najbolji. Ili najkraći. Ne po onom, sram vas budi! Nego po hapšenjima.

Kod nas hapšenja krenu mjesec dana prije izbora, a završe tjedan dana poslije izbora. I to se hapsi sve. Još pamtim hapšenje fantomske zločinačke organizacije otprije par godina. Bilo u svakoj konzervi. Otvoriš tunjevinu, izlete 4 policajca i svezani zločinac.

Nose ga oni, a maslinovo ulje curi sa svih strana. Bili su ti zločinci u zatvoru sve dok nisi pojeo konzervu. Oko 5 minuta. I sad se hapsi.

Žene političara, narkomane, narko bossove, preprodavače… Pa će ih se pustiti nakon izbora.

Tek toliko da vidimo da s našom vlasti nema zajebancije. Jer vlast hapsi. I oslobađa. Kako koga, po potrebi.

Što si bogatiji - to te vlast brže pusti.  

Neradna nedjelja

A i zakoni su nam kratki. Recimo, zakon o neradnim nedjeljama trajao je dva vikenda. Pune dvije nedjelje dućani su bili zatvoreni.

Nacija skoro krepala od gladi. Cijele obitelj k'o zombiji lutali pustopoljinama Lijepe naše tražeći nešto za prigristi. Idu, teturaju i mumljaju: „Daj babo glavu!“. Kao u filmu Čudotvorni mač.

Čega glavu? Glavu zelja, salate… Bilo čega. Samo daj. Puterica na crnom tržištu dosegla 700 eura. U nedjelju. U ponedjeljak se vratila u normalu. Što nije pobila korona, pobila glad. Ali nema labavo. Nedjeljom. Stožer i vlada zaključili da je vrag odnio šalu.

Prebrojali mrtve i promptno vratili radnu nedjelju na tržište rada. Da ne bi vojska morala na ulice. I k tome još gladna vojska. Predvođena vrhovnim zapovjednikom koji se vozi na tenku na čelu kolone. I svako malo padne s tenka. Od gladi. Jer glad ne bira. Kad si gladan nisi svoj.

Pa na kraju, sretan vam Dan državnosti. Koji srećom, pada u subotu. Pa ga možemo spojiti sa radnom nedjeljom. Pa smo dobili dva dana za sebe i obitelj i naravno, za shopping. Osim ako mama ne radi u dućanu. Za nju nema ni praznika, ni nedjelje.

A mi ostali imamo Hrvatsku. S gladnom djecom, otvorenim dućanima i vjerom u bolju budućnost. Koju će nam donijeti novi izbori. Kao i svi izbori do sada.

Foto: DPCM

 Autor: Irinej Mucak