PRESS
PRESS
Veteran 2.gbr "Gromovi"
Na naš poziv za sastanak i intervju teško se odlučio. Stopostoni je ratni vojni invalid. Skroman i ne voli davati izjave za medije. Ipak dobili smo pristanak za intervju i objavu, uz uvjet da ne objavljujemo njegovo ime, jedino ime njegove brigade - "GROMOVI".
...
Ratni vojni invalid ste. Sa koliko godina ste postali invalid?
Sa 22 godine.
Jako mladi ste tada bili. Kako ste se osjećali saznavši da ste izgubili dio tijela?
U rat sam pošao bez bojaznosti da mogu poginuti, bio sam spreman dati život za Domovinu. Nisam razmišljao da bih mogao izgubiti dio tijela i postati invalid. Naravno da je bio šok. Prvi dio vremena uz bolove čovjek ne razmišlja o gubitku već o oporavku i da se što prije vrati u postrojbu, svojoj braći po oružju. Kad sam se opravio, vrativši se u postrojbu, u kratkom vremenu uvidio sam da više nisam sposoban biti profesionalni vojnik. Onda je nastala tuga, jad, osjećaj da si invalid i da više nikad neću moći obavljati neke poslove koje sam mogao do tada. Vrijeme prolazi, a čovjek se navikne živjeti sa poteškoćama koje donosi invalidnost. Danas se čak i ne mogu sjetiti kako je to živjeti normalno, odnosno kao zdrava osoba. Zna mi biti teško kada poželim nešto učiniti, a ne mogu. Stvarnost mi donese tugu, ali samo na kratko jer ponos je ono što stvarno osjećam zato što sam dao malen doprinos za svoju Hrvatsku. A danas bih opet stao u obranu Lijepe Naše.
Kažete kako Vam ponekad zna biti teško kada nešto poželite učiniti, a ne možete zbog svog zdravlja. Osjećate li dovoljno razumijevanja i podrške u sredini u kojoj živite i kome se obraćate za pomoć pri rješavanju svojih zdravstvenih, pravnih i drugih problema vezano uz Vašu invalidnost?
Moja obitelj i moji suborci imaju razumijevanja i pomažu mi kada mi je potrebna pomoć zbog hendikepa. Okolina slabije al' to je razumljivo. Svatko tko nije invalid ili ne živi s takvom osobom nema taj osjećaj. Zdravstvenu skrb imam kod svoje liječnice preko koje odlazim na terapije ili potrebne preglede, a sva prava sam ostvario.
Zahvaljujem na Vašem pristanku za ovaj intervju. Želite li za kraj još nešto kazati, poručiti nešto nadležnim ministarstvima?
Ja sam osobno zadovoljan s nadležnim institucijama. Mi koji smo izgubili dio tijela, taj dio je zarastao.
Danas bi se trebalo više posvetiti nevidljivim bolestima koje napadaju branitelje, koje oduzimaju prerano život realno mladih ljudi. Na tom dijelu može se mnogo više. Poručujem svim državnim tijelima - spasite svoje spasioce.
Foto: UCM
Autor: UCM
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
