Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

PRESS
Obljetnice

4. veljače 1992. preletom iz JNA Danijel Borović Hrvatskoj je stavio na raspolaganje prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MIG-21

 
Mig 21
 

 

PRESS

 

 

 

Danijel Borović

 

Danijel Borović, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, vojni pilot, 4. veljače 1992. preletom iz JNA Hrvatskoj je stavio na raspolaganje prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MIG-21.

 

Poletio je tada iz Željave, najvećeg podzemnog aerodroma i nekadašnje baze Jugoslavenske narodne armije. 

...

Danijel se s ponosom prisjeća tih teških trenutaka. Poletio je kasno poslijepodne pobjegavši svojoj pratnji. Kaže kako je gotovo izgubio svaku nadu da će naći pulski aerodrom, no u posljednjem trenutku primijetio je signalizaciju za pistu.

- Shvatim da mi to netko svjetlima signalizira i na osnovu toga sam uspio još napraviti krug za slijetanje i praktički sletio sam na pistu koju nisam vidio na mračnu ploču, brzina dodira vam je 300 km na sat s Migom 21, kazao je Borović.

U ovom kompleksu moglo je stati više od 60 migova, mogao je izdržati udar atomske bombe te je imao uvjete za preživljavanje ljudi za oko mjesec dana. Izgradnja 3 700 metara kompleksa bivšu državu stajala je od 6 do 8 milijardi dolara. No nekad najčuvanije zdanje danas je uništeno i prazno.

- Mi smo išli s nekim prijedlozima kao što je recimo muzej hladnog rata, s kojim su bili oduševljeni neki ministri i obećavali da će to biti strateški projekt RH. Na žalost ti ministri su već bivši, rekao je načelnik općine Plitvička jezera Ante Kovač.

- Sigurno da ovdje ima potencijala, između ostalog ima i potencijala i za različite turističke aktivnosti s malim dodatnim ulaganjem u uređenje, a sigurno i da braniteljska populacija može naći neke svoje interese, rekao je izaslanik ministra branitelja Ivan Kozlica.

Same zgrade bivše vojarne mogu se prenamijeniti u dom za starije, ističe načelnik kojemu nisu do kraja jasni razlozi zatvaranja piste za komercijalnu upotrebu. Jer ona  bi, u turističkom smislu, bila dodana vrijednost Plitvicama, ali i širem području.

 

 

PRELET IZ BIHAĆA U PULU - PLANIRANJE I PRIPREMA

Tijekom dramatičnih i krvavih događaja koji su pratili raspad SFRJ Danijel Borović (tada kapetan 1. klase) kao Hrvat nije mogao mirno gledati brutalni rat koji je JNA počela otvoreno voditi protiv Slovenije i Hrvatske. To je vrijeme kada mnogi Slovenci i Hrvati napuštaju redove JNA.

Neki od pilota Hrvata na Željavi dobivaju upute iz Zagreba da što dulje ostanu u Bihaću kako bi se imalo kakav-takav uvid u aktivnosti JNA i RV i PVO. Također im se sugerira da prelazak, kad za to dođe vrijeme, po mogućnosti izvrše borbenim zrakoplovom jer je Hrvatska u to vrijeme raspolagala samo sa sportskim i poljoprivrednim zrakoplovima. Danijel Borović, kao najsumnjiviji još od rata u Sloveniji, jer je vješto izbjegavao sve letove, taj zadatak preuzima na sebe. Realizacija tog plana nije bila nimalo jednostavna jer su Bihać i Željava sa svih strana bili okruženi srpskim snagama.

Nakon preleta Rudolfa Perešina u Klagenfurt 25. listopada 1991. piloti Hrvati, i njihove obitelji, su bili pod posebnom prismotrom KOS (Kontra Obavještajna Služba) JNA i SDB (Služba Državne Bezbjednosti). U strahu da ne ponove Perešinov pothvat onemogućavano im je letenje administrativnim preprekama, slanjem na izvanredne liječničke preglede i sl., a zapovjednik korpusa general Bajić je prijetio "pritvaranjem svakoga tko pokuša i jednu fotelju iznijeti iz stana". Početkom 1992. Danijela Borovića vraćaju na letenje, isključivo na dvosjedu u ulozi nastavnika, a istovremeno iz Zagreba stižu signali da se prelet obavi što prije jer se bližilo međunarodno priznanje Hrvatske koje je i uslijedilo 15. siječnja 1992.

 

Ivan Selak, Rudolf Perešin, Danijel Borović i Ivica Ivandić
Svaka ideja bijega zrakoplovom sa Željave je trebala biti usklađena, osim s tehničkim detaljima leta, i s istovremenim odlaskom njegove supruge Snježane i petogodišnjeg sina Vanje na sigurni teritorij Republike Hrvatske. U realizaciji plana mu pomaže kolega pilot Miroslav Peris (poginuo 14. rujna 1993. tijekom borbenog leta za HRZ kod Vrginmosta, danas Gvozd) koji održava vezu sa Zagrebom i brine za pravovremeni odlazak Borovićeve obitelji iz Bihaća. Tehnički detalji plana su, između ostaloga, tražili uvid u meteo situaciju i odabir trase preleta uz dogovor s hrvatskom stranom da se spriječi eventualno borbeno djelovanje na zrakoplov prilikom preleta.

Također je bilo bitno plan izvesti tako da ne bude jasno na koji aerodrom će avion sletjeti jer je postojala prijetnja JNA da će uništiti svaki aerodrom na koji sleti eventualni prebjeg.

 

Prelet
Prilika se ukazala 4. veljače 1992. i tog dana oko 14 sati Peris šalje signal Borovićevoj supruzi Snježani da je vrijeme za odlazak. Taj trenutak je označio točku s koje nema povratka. Pripadnici Borovićeve eskadrile su uvježbavali akciju presretanja i piloti su u parovima uzlijetali sa Željave u kratkim razmacima u smjeru poteza Bosanski Petrovac - Drvar gdje se održavala vježba. Borović je sa svojim zrakoplovom MIG-21bisK (17133 c/n N2119) trebao poletjeti u 17:05 i po planu sletjeti u Puli oko 17:20, tren prije mraka.

Zbog organizacijskih problema na Željavi uspijeva poletjeti tek u 17:33, a uz to se meteo situacija u međuvremenu drastično pogoršala pa prvobitno planirana trasa leta preko sjevernog dijela Like i prijevoja Vratnik nije bila izvediva. Borović nakon polijetanja čeka polijetanje drugog para zrakoplova koji su trebali glumiti metu na vježbi, znajući da će se u tom trenutku časnik za navođenje koncentrirati na njih, te se on odvaja od svog para i spuštajući se na visinu vrhova planina, kako ga ne bi detektirao radar s Ličke Plješevice, kreće brzinom malo manjom od brzine zvuka preko Zadra u smjeru Pule. Sljedećih desetak minuta vješto koristi činjenicu da radar na određenoj udaljenosti dva odraza zrakoplova stapa u jedan, pa tako održava radio vezu s kontrolom leta pretvarajući se da još leti u paru s drugim zrakoplovom na predviđenoj ruti. Time si osigurava dodatno vrijeme u kojem časnik za navođenje neće shvatiti što se uistinu događa. Ipak nepredviđena promjena trase leta zbog pogoršanja meteo situacije, nadolazak mraka, nepostojanje radio veze, nemogućnost komunikacije s bilo kime na hrvatskoj strani, nepostojanje navigacijskih sredstava ili GPS-a let pretvaraju u izuzetno dramatičan događaj s neizvjesnim ishodom.

Boroviću je preostalo da se pouzda u jedino što ima u tom trenutku, a to su: letačko iskustvo, kurs, brzina i štoperica. Dodatnu komplikaciju na sve spomenuto još je stvaralo zamračivanje priobalja Hrvatske, zbog ratnih uvjeta, tako da usprkos velikom iskustvu i poznavanju predjela u kojima se let odvijao, nije mogao prepoznati vizure velikog grada poput Rijeke koja bi mu mogla poslužiti kao orijentir.

Nakon bezuspješnog pokušaja detektiranja piste Zračne luke Pula, koja je za tu priliku, prema dogovoru bila osvijetljena tek kamionskim farovima, Borović iznad kvarnerskog zaljeva razmišlja čak i o katapultiranju iz zrakoplova jer je u međuvremenu gorivo bilo gotovo u potpunosti potrošeno. Usprkos najtežim vremenskim uvjetima, mraku, neosvjetljenju piste i okolice, te prema procjeni pilota koji su čekali uz pistu u Puli, ni minimuma meteo-uvjeta potrebnih za slijetanje na pulski aerodrom, Borović pred samu realizaciju te odluke uočava bljedunjava svjetla farova vozila ispred piste u Puli i treperavo svjetlo u daljini. Pretpostavio je da isto signalizira pravac slijetanja, te u mraku uspješno slijeće na neosvijetljenu i njemu tada potpuno nevidljivu pistu brzinom od oko 300 km/h. Time konačno završava najspektakularnija i najneizvjesnija, a ujedno i najmanje eksponirana herojska epizoda Domovinskog rata koja je omogućila ustrojavanje lovačke avijacije HRZ-a.

Dva dana kasnije u Zagrebu se sreće sa suprugom i sinom koji su također imali dramatično dvodnevno putovanje iz Bihaća u Zagreb uz česta zaustavljanja i provjere. Supruga Snježana je za izlazak iz okruženja u kojem se Bihać već tada nalazio koristila lažni identitet kćeri srpskog inspektora koju s bolesnim djetetom iz Bihaća voze na liječenje u Sarajevo.

Zanimljivo je da su sva 4 hrvatska prebjega pilota sa zrakoplovima bili upravo kolege (stožerni brigadir Rudolf Perešin, brigadir Ivan Selak i pukovnik Ivica Ivandić) iz jedinica stacioniranih na Željavi. Zahvaljujući toj činjenici, nakon što je 117. lap u proljeće 1992. iz Bihaća prebazirao na aerodrom Ponikve, pored Užica u Srbiji, Borović je iz Zagreba posredno kontaktirao Ivicu Ivandića preko njegove supruge, koja se tada nalazila u Njemačkoj. Tim mu je putem uputio informaciju o potrebi preleta jer je tako dogovorio sa Zapovjednikom HRZ-a generalom Imrom Agotićem i potvrdio da će po dolasku biti stambeno zbrinuti.

 

Učešće u Domovinskom ratu i karijera u Hrvatskoj vojsci

Pukovnik Borović pri pregledu zrakoplova prije polijetanja

Nakon preleta Danijel Borović ulazi u sastav Hrvatske vojske sa činom bojnika i zajedno s Rudolfom Perešinom radi na formiranju 1. lovačke eskadrile HRZ-a čiji je zamjenik zapovjednika bio od 1993. do 1995. godine, a od 1995. do 2003. i njen zapovjednik. Na tim funkcijama sudjeluje u svim važnim akcijama Domovinskog rata za koje dobiva i pripadajuća odlikovanja i pohvale. MIG-21bisK (17133 c/n N2119) kojim je Borović napravio prelet kasnije je označen brojem 101, kao prvi MiG-21 u floti HRZ, a 24. lipnja 1992. zrakoplov je pogođen i srušen u borbenoj akciji između Prnjavora i Dervente. Tom prilikom pogiba pilot, pukovnik Ante Radoš, a zrakoplov je uništen.

 

Tijekom karijere u Hrvatskoj vojsci Danijel Borović nastavlja obrazovanje i završava:

  • Zapovjedno-stožernu školu "Blago Zadro" u Zagrebu
  • Tečaj za mirovne misije u Kninu
  • Školu stranih jezika Hrvatskog Vojnog Učilišta u Zagrebu
  • Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu – magistar aeronautike-pilot


Unatoč svemu navedenom, te jer je želio ostati profesionalac u vojsci, stranački neopredijeljen, tijekom svih 11 godina u HRZ-u napreduje samo jedan čin, od čina bojnika (koji mu je preveden sa kapetana 1. klase iz JNA) na čin pukovnika 1995. godine. Nekoliko prijedloga za promaknuće u čin brigadira redom su odbijeni. Uvidjevši da više nema što čekati u Hrvatskoj vojsci, u siječnju 2003. godine, čim su se stvorili potrebni uvjeti za to, podnosi zahtjev za umirovljenjem.

 

 

 

Priredio: Mario Mehaković

Izvor: DPCM/HRT/wikipedia.org

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

 

UCM

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 257 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
SDP će, nakon pobjede svog predsjedničkog kandidata osvojiti i Banske dvore
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

DOMOLJUBNI PORTAL - 2019 - CrneMambe.hr