Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

PRESS
Društvo

"Malo tko vidi moje podočnjake, moj umor koji prekrivam osmijehom"

 
Konzumova blagajnica
 

 

PRESS

 

 

Mnogi od nas sve teže podnosimo mjere ograničenog kretanja, društvenu izolaciju ili samoizolaciju, ukratko ostanak u svom domu. Tako cijeli dan gledamo televizor, fejsamo, nalazimo vremena za stvari za koje ranije možda nismo imali vremena, ali sve više nam je to dosadno i htjeli bi da čim prije ponovno ožive ulice, kafići.

 

"Home sweet home" postao je preko noći "nightmare".

...

Dok gledamo televizor i fejsamo, divimo se i odajemo priznanje čelnim ljudima Kriznog stožera, zdravstvenim djelatnicima, našim hrabrim vojnicima, vatrogascima... Tada uzdahnemo i kažemo: "moram i ja nekako izdržati, valjda će to već jednom proći."

Rijetkima kroz glavu proleti pomisao da bi volontiranjem u Crvenom križu, primjerice, i oni mogli biti heroji s televizije kojima se toliko svakodnevno "dive". Ipak je lakše izdržati pred televizorom, u udobnom naslonjaču.

Nabrojivši kome se divimo i tko je sve danas na 'prvoj crti', izostavio sam djelatnike trgovačkih centara -  točnije, naše dobre, uvijek ljubazne tete blagajnice. Kako je njima danas i da li još uvijek "blagajnice žele na more" ili samo ostati doma, saznali smo u dirljivoj ispovijedi Mihaele, djelatnice Konzuma.

 

"Cijenim svačiji posao, ne žalim se, ali...
Svi vidite umorne vojnike, doktore, vatrogasce, al' malo tko vidi moje podočnjake, moj umor koji prekrivam osmjehom. Moju tešku ruku koja brzinom munje skenira dok je zna do vrata zabolit. Nitko ne vidi nogu koja dršće pod kasom dok razgovara nasmijana, nitko ne vidi mene i kolege kad gori, a pogotovo sada.

Padamo jer nismo naučili na ovaj ritam rada, dok ovi koje sam nabrojila jesu, i više su cijenjeni. Nitko ne vidi koliko puta gledam mobitel i očekujem nešto. Koliko puta sam na radnom mjestu, a misli hvatam okolo... svugdi jesam al' nisam tu di jesam. Mi smo tako mali u drugim očima. Tako jadni i bijedni, a svaka nosi svoj teret i ostajemo prisebni, nasmijani.

Ima par dana moj život se sveo na ništa, apsolutni promašaj, izgubljeno vrijeme, umor koji je nemoguće rasteretiti ovim tempom. Pa zapjevam iz sveg glasa 'Moja domovina', pa mi glas zatitra i gutam da ne zaplačem jer me vrati ovo sve za vrijeme rata. Pjevala bih je i plakala. Ne zbog nje već zbog svih dragih, dobrih, plemenitih ljudi u njoj.

Prođe i ovaj dan, sutra je novi. Bit će kako bude, izdržat ću ga!"

 

Nakon ovih iskrenih riječi blagajnice Mihaele, ostati doma i nije više tako teško, zar ne?

I ne zaboravimo se već od danas što ljubaznije ponašati prema našim tetama na prvoj crti, podržimo ih, njima to ipak puno znači!

 

 

Autor: Mario Mehaković

 

 

 

UCM

hrenfrdeituk

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 382 gostiju i nema članova online

A- A A+
Korona virus je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

JSN Epic is designed by JoomlaShine.com