RATOVI
Svečanosti su nazočili tek uglednici iz same Krajine: Rajko Ležajić predsjednik Skupštine RSK, poslanici Skupštine, ministri u Vladi RSK, predsjednici općina i vladika gornjokarlovački Nikanor sa svećenicima. Također, uveličali su ju predstavnici Vojske Jugoslavije, Vojske Republike Srpske, pa čak i od Bošnjaka odmetnute vojske Fikreta Abdića iz zapadne Bosne.
No daleko važniji je podatak da smotru nisu pohodili visoki politički uzvanici, kako iz Srbije, tako čak ni vođe bosanskih Srba, iako su hrvatski Srbi u međuvremenu itekako pokušavali ostvariti udruživanje u jednu državu, posebno nakon poraza u operaciji Bljesak.
Tako je u izlaganju na sjednici Skupštine RSK, održanoj 18. svibnja 1995. u Borovu Selu, Milan Martić najavljivao da: „Ujedinjenje RSK i RS mora postati pitanje sata, a ne više dana ili mjeseci. Sve drugo vodi Krajinu u propast. (...) Jedinstvena srpska država, to je rješenje našeg problema." Na istoj sjednici, ali 20. svibnja 1995., Skupština Republike Srpske Krajine donijela je odluku „O pristupanju realizaciji ujedinjenja Republike Srpske Krajine i Republike Srpske".
Znakovito, upravo dan nakon nedolaska čelnika bosanskih Srba na vojnu paradu kod Slunja, 29. lipnja, Kabinet predsjednika RSK u Kninu je iznio stavove o potrebi prednacrta paketa zakona za pripremu akata „Ujedinjene Republike Srpske". Također, zanimljivo je da se u tom mišljenju ističe želja da „administrativni centar buduće Ujedinjene Republike Srpske bude u Banjoj Luci".
Svejedno što očekivani uglednici nisu došli, vojna parada nije bila lišena posjeta važnih vojnih ličnosti s područja Jugoslavije, iako je dio njih ostao van fokusa javnosti i upaljenih kamera. Bili su to pripadnici Službe bezbednosti, a kao najugledniji gost na improviziranoj pozornici pojavio se zapovjednik Crvenih beretki, Milorad Ulemek-Legija. Iako se službeni Beograd trudio prikazati kako ne utječe na vojnu organizaciju pobunjenih Srba, bilo je to daleko od istine. Upravo je u tom razdoblju u Jugoslaviji provedena zadnja mobilizacija srpskih zapovjednika podrijetlom iz Hrvatske.
Nadalje, novi zapovjednik, uvaženi general Mile Mrkšić iz redova Vojske Jugoslavije odabran je za prvog čovjeka SVK, kao i velik broj drugih časnika. Tako je i Milan Stupar (inače rođen u Vojvodini), mjesto zapovjednika Korpusa specijalnih jedinica preuzeo kao jedan od najboljih časnika VJ jer Stupar je bio jedan od najmlađih visokih oficira s već završenim svim razinama vojnih škola i do tada je zapovijedao elitnim jedinicama. Nadalje, službeni je Beograd osim profesionalnog kadra, Srpsku vojsku Krajine ojačao ustupanjem moćnog naoružanja koje se dijelom promoviralo upravo na paradi u Slunju.
U knjizi „Hrvatska i veliko ratište“, admiral Davor Domazet Lošo naveo je saznanja postignuta obavještajnim radom:
„Sva sredstva i naoružanje prikazano na mimohodu – tenkovi, topništvo, sustavi zračne obrane, bili su dopremljeni iz Vojske Jugoslavije i ušli su u opremu (sastav) novoformiranog korpusa specijalnih snaga Srpske vojske Krajine. Isto se odnosilo na zapovjednika i zapovjedni kadar korpusa, koji su također došli iz Vojske Jugoslavije“.
Po Domazetu Korpus specijalnih jedinica SVK nije ustrojen samo u svrhu obrane od napada hrvatskih snaga, već i zbog namjere ostvarivanja uspjeha u konačnom pokušaju osvajanja zaštićene bihaćke zone, odnosno zapadne Bosne.
Povjesničar, dr. Bojan Dimitrijević u knjizi „Modernizacija i intervencija jugoslovenske oklopne jedinice 1945-2006“ precizno je opisao snagu moćnog oklopa kojeg je Vojska Jugoslavije namijenila za potrebe novoustrojenog Korpusa:
„U junu 1995., prema modelu Korpusa specijalnih snaga u VJ, formiran je takav korpus i u RSK. U njegov sastav ušla je novoformirana 2. oklopna brigada. Brigada je bila četnog sastava (3 čete M-84 i 1 četa T-55), a deo ljudstva je došao iz Vojske Jugoslavije radi popune. Tehnika je preuzeta od bataljona sa tenkovima M-84 koji je bio na Baniji. Komanda brigade se nalazila na Slunju. Efektan nastup oko 80 raznih borbenih i drugih vozila na paradi Vidovdan 95, organizovanoj povodom formiranja te jedinice na Slunju 28. juna 1995, bio je zenit ne samo OMJ već i cele Srpske Vojske Krajine. Korpus, sa 2. oklopnom brigadom učestvovao je u drugoj polovini godine u borbama protiv snaga 5. korpusa ABIH u operaciji Mač 95, koja je prekinuta posle pada Grahova i dolaska hrvatskih snaga u zaleđe Knina. Brigada se pred početak napada hrvatskih snaga na Krajinu nalazila na Slunju“.
Iz svega jasno proizlazi činjenica kako je novoustrojeni Korpus imao što pokazati od oružja i opreme te je u takvim okolnostima velika vojna parada mogla polučiti dobar psihološki učinak. Uistinu, na poligonu kod Slunja okupio se 28. lipnja 1995. velik broj posjetitelja. Vojnu paradu uživo je prenosila Radio-televizija Knin, stoga je ovaj značajan događaj i danas dostupan na raznim internet portalima ili na kanalima poput Youtubea.
Upravo se pažljivim gledanjem televizijskog prijenosa može uočiti najveća (doduše poslijeratna) zanimljivost priče o vojnoj paradi. Naime, komentator izravnog TV prijenosa bio je Bogdan Rkman, danas dožupan Sisačko-moslavačke županije. Takvo što ne bi zvučalo šokantno da abolirani sudionik pobune nije u njoj i oružano sudjelovao, a ponajprije što je čak i u samom prijenosu eksplicitno izražavao mržnju prema državi u kojoj danas obnaša visoku političku funkciju. Rkman je tijekom prijenosa nijekao postojanje i cjelovitost Republike Hrvatske. Također, neskriveno je i višekratno propagirao ostvarivanje cilja velikosrpske politike, odnosno najavljivao je konačno ujedinjenje okupiranih područja Hrvatske sa srpskim dijelovima Bosne i Hercegovine u jednu zajedničku državu: Veliku Srbiju.
Aktualna politika Republike Hrvatske koliko god da je nevjerojatna, posebno što sisačko-moslavački dožupan nije jedini primjer negdašnjih pobunjenika koji u državi protiv koje su se borili danas obnašaju važne društvene funkcije, ipak nije predmet interesa Vojne povijesti. No televizijski prijenos i komentari Bogdana Rkmana jesu zanimljivi, jer gledajući i slušajući televizijsku snimku možemo uočiti propuste u organizaciji vojne parade, te uvidjeti kako ona ni po čemu nije usporediva s gotovo savršeno organiziranim vojnim mimohodom hrvatskih snaga. Čak i na razini javne promocije teško je usporediti vojni mimohod održan na zagrebačkom Jarunu i vojnu paradu kod Slunja. Dok je prijenos jarunskog mimohoda HTV realizirala vrlo profesionalno, televizijski prijenos iz Slunja imao je priličnih tehničkih poteškoća, posebno na samom početku.
Nadalje, tijekom cijelog prijenosa vizualno pratimo nedovoljno spretne novinare i kamermane kako kruže po vojnom poligonu, odnosno čujemo razne komentare (vjerojatno tehničara) u pozadini Rkmanovog prijenosa. Rkman se kao novinar nije pretjerano iskazao jer većim dijelom čitao je unaprijed napisan tekst, identičan onome kojega je istovremeno okupljenima na poligonu čitao službeni voditelj vojnog mimohoda, tako da se u prijenosu često čuju iste rečenice, ovisno o tome tko je od dvojice voditelja u tom trenutku šutio. Možda bi ipak bilo bolje da se Rkman zadržao na čitanju pripremljenog teksta jer i ono malo komentara koje je sam kreirao protkao je nesnošljivošću prema („ustaškoj“) Hrvatskoj ili ih je ispunio nepotrebnom patetikom pa čak i neznanjem.
Općenito gledano, ljudi zaduženi za propagandu u Krajini u svojem radu imali su priličnih odstupanja od nečega što možemo smatrati racionalnim i objektivnim stoga su i njihove izjave ili tekstovi prepunjeni mržnjom ili neistinitim tvrdnjama.
Tako Kosta Novaković čak dva puta u svojoj knjizi navodi podatak kako je „na paradi sudjelovalo oko sto hiljada Krajišnika“. Ukoliko na umu imamo podatak kako je u Krajini živjelo nešto više od 300 000 ljudi, Novakovićeva tvrdnja značila bi da je svaki treći Srbin (od Vukovara do Drniša) taj dan došao u Slunj, što je nemoguće.
Vojna parada jest bila iznimno dobro posjećena, ali već iz snimaka direktnog TV prijenosa jasno je da je Novaković barem deseterostruko preuveličao brojke posjećenosti. Čak je i Bogdan Rkman uoči početka, potom i za vrijeme vojne parade, govorio o posjećenosti od „možda pet-šest hiljada ljudi“. Kako god bilo, velik broj Srba pohodio je paradu koja je otpočela službenim prijavkom komandanta SVK, generala Mile Mrkšića predsjedniku RSK, Milanu Martiću. Nakon toga poligonom je, paradnim korakom i uz isukanu sablju, stupao zapovjednik Korpusa specijalnih jedinica, Milorad Stupar, koji je Martiću i Mrkšiću podnio prijavak. Po okončanju prijavka predsjednik Martić izvršio je pregled postrojenih pripadnika korpusa, a nakon kratke smotre svo troje: Martić, Mrkšić i Stupar zauzeli su mjesto na improviziranoj pozornici za ugledne goste.
- nastavlja se -
Autor: Tomislav Šulj, povjesničar
foto: 1. UCM
