U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

Na današnji dan (19. listopada 1987. godine) u Vukovaru je rođena Martina Štefančić, djevojčica koja će nakon samo četiri godine života postati žrtvom krvoločnih, srpskih paravojnika.

U noći s 20. na 21. ožujka 1992., zajedno sa svojom bakom ubijena je hicima iz automatskog oružja u Borovu Selu.

...

Ubojstvo djevojčice

Za taj gnjusan zločin hrvatska je javnost doznala tek 2019. godine kada je njezin očajni otac medijski istupio i kada je književnica Ani Galović Martininu sudbinu opisala u knjizi “Mama, ne vidim nebo”, štivu koje je progovorilo o djeci ubijenoj tijekom Domovinskog rata u Vukovaru.

Te noći 21. ožujka ’92. godine, oko 3 sata ujutro, četiri naoružane osobe iz automatskog oružja otvorile su rafalnu paljbu po prozoru dnevne sobe obitelji Štefančić, u Radničkoj ulici na broju 49, u Borovu Selu. U kući je bila malena Martina, baka Bernadica i Martinin stric Željko.

Željka su teško ranili i pustili da iskrvari u mukama, a četverogodišnju Martinu i baku Bernadicu ubili na licu mjesta. Željko je nekim čudom ostao živ.

Obdukcijski nalaz

“Martina Štefančić, 4 godine, visoka 110 cm, Obučena u pidžamu… Kosa smeđa, dužine oko 20 centimetara. Dlan lijeve ruke se nalazi na prednjoj strani grudnog koša, a desni dlan ispod zatiljka. Zubni status: mliječni. Na desnoj strani grudnog koša i na prednjoj strani vrata ispod brade nalaze se ulazne strijelne rane, 4 na grudnom košu i 1 na vratu. Na leđima lijevo 3 izlazne strijelne rane.”

Tijekom srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku ubijeno je ukupno 402 djece, dok je 1260 ranjeno.

Od ukupnog broja ranjene djece njih 86 doživotni su invalidi. Također, do kraja rata evidentirano je 35 nestale djece.

foto: Dnevno / "Mama, ne vidim nebo"

Autor: Snježana Vučković

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.