Open menu
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
RATOVI

U VIHORU RATA

...a oni ne puno hrabriji, ali većeg domoljubnog srca, ostadoše braniti svoje ognjište ufajući se u Boga!
Nuštar je krvario, ali nikada nije bio osvojen!
 
Nuštar
 

 

U vihoru rata

 

 

 

Prva nuštarska krv prolivena je već 2. svibnja u Borovu Selu gdje je iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih policajaca, među njima i Nuštarci Zdenko Perica i Stipan Bošnjak.

 

Okolna sela s većinskim srpskim stanovništvom pružala su utočište četnicima otpočetka potpomaganim oružjem JNA, te se Nuštar vrlo rano našao u nezavidnoj situaciji.

...

Događaji su pretjecali jedni druge i u tom vrtlogu, nuštarci su se spremali za obranu onako kako su to jedino mogli, prikupljalo se malobrojno i slabo naoružanje, organizirale prve postrojbe i straže, pripremali obrambeni položaji. Stanovništvo se polako počelo osipati, tražeći sigurnost u zapadnijim dijelovima Hrvatske, a poneki i izvan njenih granica, ne dočekavši ni prve četničke minobacačke granate.

 

 

Nakon prvih granata u srpnju i prvih ranjavanja, a poglavito nakon prvih "krmača" (avionskih bombi težine 250 kg) koje je nuštarsko tlo prvo u Hrvatskoj unjedrilo, sigurnost izvan Nuštra potražili su i oni "malo hrabriji" stanovnici.

Oni pak ne puno hrabriji, ali većeg domoljubnog srca, ostadoše braniti svoje ognjište ufajući se u Boga i nadajući se "razumu" svjetskih moćnika. Kako su događaji pokazali ovo potonje je potpuno izostalo.

 

 

Da stvar bude i gora srbočetnici dobivaju "blagoslov moćnika" i ne birajući sredstva kreću u žestoku najezdu s ciljem - zatrti sve što nije srpsko - ubiti, spaliti i srušiti - stvoriti "Veliku Srbiju".

Danonoćna granatiranja počela su u srpnju i više nisu prestajala, samo im se intenzitet pojačavao pretvarajući kroz nekoliko mjeseci selo u potpuno spaljenu i smrvljenu ruševinu.

 

 

Unatoč tome, Nuštar nikada nije osvojen, a uvijek malobrojniji i slabije opremljeni hrvatski branitelji uspijevali su odoljeti napadima, pa čak i neprekidno pružati pomoć Vukovaru u oružju i ljudstvu, sve do presijecanja „kukuruznog puta“ i pada Marinaca (1. listopada).

Kada je 2. listopada slomljena obrana drugog općinskog sela Cerića, postalo je jasno da je došao red na Nuštar.

Gusti crni dimovi dizali su se iz okupiranih mjesta, agresorska JNA i četnici ubijali su i masakrirali preostale civile, pljačkali i palili kuće, a obruč oko Nuštra se stezao. Prvi tenkovski napad iz smjera Marinaca počeo je u popodnevnim satima 3. listopada. Neprijatelj se s oklopima uspio probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz gubitke u ljudstvu i tehnici – branitelji su uništili jedan transporter i jedan moderni tenk M-84.

 

 

Odmazda za gubitke bila je zastrašujuća: Nuštar je zasipan teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava – VBR-ima, topovima, tenkovskim topovima, minobacačima, haubicama, avionskim raketama, polutonskim tzv. „krmačama“, a bačena je čak i aerosolna bomba. Bila je to priprema za novi veliki napad koji je uslijedio 5. listopada. U memoarskom tekstu o tim danima Nuštarac Grgo Krajina je zapisao:

„Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: "Na položaje, evo ih!". Počela je presudna bitka za Nuštar.“

 

U napad na Nuštar krenula je 252. oklopna brigada iz Kraljeva ojačana paravojnim postrojbama, a branilo ga je oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi. Napad se odvijao iz smjera Marinaca, Henrikovaca i Cerića i žestoke borbe počele su se voditi već na prilazima selu.

Dio tenkova je zaustavljen i onesposobljen, ali dio se uspio probiti glavnom ulicom, kasnije znakovito preimenovanoj u Ulicu Križnoga puta, i nekoliko sporednih ulica. Razarajući jednu po jednu kući i ubijajući preostale civile u njihovim kućama i dvorištima, agresori su polako napredovali prema centru neprekidno nailazeći na otpor branitelja koji su ih uništavali s ručnim bacačima i drugim oružjem koje su mogli naći, a koje je tijekom cijeloga dana pristizalo iz Vinkovaca.

 

 

Odlučujuća bitka 05. listopada 1991. za Nuštar i istočni dio Hrvatske

Nuštar je bio pojačan iskustvom, ljudstvom, ručnim, oklopnim i protuoklopnim naoružanjem. Njegovi branitelji su s krunicom oko vrata, i vjerom u Boga odlučili sačuvati svoja ognjišta i zaustaviti prodor agresora prema Vinkovcima.

Uz jaku topničku pripremu u jutarnjim satima započeo je kombinirani oklopno-pješački napad agresora iz smjera Marinaca te iz smjera Henrikovaca, srbočetničkim snagama, koje su se spojile na ulazu u Nuštar te se razdvojile kod groblja tako da je jedan dio nastavio glavnom ulicom prema centru, a drugi pored groblja pa ulicom M. Držića prema ulici B. Jelačića sa zadatkom spajanja sa snagama iz okupiranog Cerića, treći dio neprijateljskog oklopa i pješaštva ušao je u ulicu M. Marulića, kao podrška prodoru iz prva dva smjera sa zadatkom probijanja do centra Nuštra, i napredovanja prema dvorcu sa ciljem zauzimanja zapovjedništva branitelja.

Time bi Nuštar bio osvojen, a agresor bi mogao ovladati sjevernim prilazom Vinkovcima kojima se s istoka neprijatelj iz Mirkovaca i okupiranog Cerića približio na svega nekoliko stotina metara.

Žestoke borbe s neprijateljskim oklopom i pješaštvom započele su u ulici Križnog puta. Nakon što su branitelji onesposobili dio neprijateljskih tenkova i pješaštva, nekoliko se tenkova s pješaštvom nastavilo probijati prema središtu, u međuvremenu je zaustavljen proboj transportera i tenkova na oba pravca iznad groblja, gdje je jedan tenk onesposobljen, dok su se dva tenka i transporter povukli. Neprijatelj je uspio proći centar i doći do crkve Duha svetoga, to je bio i najdublji prodor neprijatelja, gdje su ga branitelji potpuno uništili, nakon čega se neprijatelj počeo povlačiti, obeshrabren gubicima u tehnici i pješaštvu i suočen sa čvrstom obranom i odlučnošću hrvatskih branitelja i ako se iz smjera Bršadina Nuštru se približavalo pojačanje od još osam tenkova. Neprijatelj se povukao i s ulaza u Cerić.

 

 

Nuštar je te večeri nakon protjerivanja neprijateljskog oklopa i pješaštva trpio nove razarajuće granate, branitelji su pobjedonosno brisali krv, znoj i suze sa svojih lica, zavijali svoje rane i razmišljali o onima koji su još istog jutra bili s njima, da bi u ovoj bitci za Nuštar i Hrvatsku darovali sebe. Ulicama Nuštra te večeri ležale su desetine životinjskih lešina i ljudskih tijela, zastrašujući ostatci neprijateljskog oklopa, svinje i goveda besciljno su lutali ulicama, a iz stotinjak spaljenih kuća se širio miris gareži. Hrvatski branitelji, praćeni uvijek spremnim pripadnicima saniteta 3. br. HV i ekipom hitne pomoći vinkovačke bolnice, dobro su obavili posao.

Nuštar je po drugi put bio obranjen.

Tog je dana uništeno osam srpskih tenkova (tri na Zidinama i pet u mjestu) četiri transportera, a pronađena su po ulicama i tijela napadača. Točan broj ranjenih i poginulih na strani neprijatelja ne zna se. Naime, prilikom povlačenja neprijatelj je nastojao pokupiti što više ranjenih i poginulih, a također i oštećenih ali pokretnih oklopnih vozila, kako bi prikrio stvarne gubitke.

Ulazeći u izravne okršaje s neprijateljima, mladi i ludo hrabri hrvatski borci ginuli su i ranjavani od snajperskih metaka i tenkovskih projektila. Nakon teških borbi JNA i četnici su tijekom poslijepodneva probili i centar, da bi konačno bili zaustavljeni kod crkve Duha Svetoga. U bitku su se uključila i dva hrvatska tenka T-55 i uslijedio je žestoki i odlučni protuudar. Neprijatelji su do kraja dana izbačeni iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje. Nuštar su tih dana branili uz nuštarce uglavnom pripadnike 5. bojne 109. br. HV i policije, i mnogi drugi domoljubi pripadnici raznih postrojbi kao što su dio 2.bojne 3.br HV, Samostalne vinkovačke satnije i drugi dragovoljci iz Cerića, Marinaca, Vukovara i svi hrabri, znani i neznani junaci iz Županje, Zagreba, Varaždina, Našica, te raznih krajeva domovine i svijeta.

Nuštar je te večeri slavio pobjedu, ali svjestan cijene. Dramatične i zastrašujuće slike sela tih su dana obišle svijet: tijela ljudi i životinjske lešine ležale su po ulicama, podivljale i preplašene životinje su lutale selom, dimili su se ostaci neprijateljskog oklopa, a stotine kuća je plamtjelo i urušavalo se.

Toga dana uništeno je osam srpskih tenkova i četiri transportera, što je selo pretvorilo u drugo groblje neprijateljskih tenkova, nalik onome na Trpinjskoj cesti.

 

Idućeg prijepodneva avioni JNA i teško topništvo zasipali su selo novim granatama i bombama, što je sprječavalo pripadnike saniteta da uklanjanje leševa životinja i ljudi  sa ulica obave istoga trena.

Nakon toga dana neprijatelj više nikada nije ušao u selo, iako je bilo pokušaja. No priča o ratnom Nuštru tu ni izdaleka nije završena. Nuštar je bio polazište konvojima humanitarne pomoći za Vukovar, koji su putem granatirani, a humanitarci teško ranjavani, dok su dva oružana proboja uz velike žrtve završavala kod Marinaca.

Pritom su se razvijale krvave bitke dotad neviđene na ovom području. Branitelji su i pod najžešćom unakrsnom paljbom izvlačili teško ranjene i poginule suborce i prijatelje ne želeći ih ostaviti na milost i nemilost četnicima.

 

 

Višestruko jača armija mjesecima je razarala Vukovar i Bogdanovce, ali nije bilo dovoljno snage da im se pomogne. Danima nakon pada Bogdanovaca (10. studenog) i Vukovara (18. studenog) nuštarski su branitelji dočekivali promrzle i izgladnjele branitelje i civile iz proboja.

I nakon pada Vukovara na gotovo potpuno razoreno selo nastavljeni su topnički napadi sve do proljeća 1992. godine. Neprijateljsko topništvo nije štedjelo niti školu, crkvu i groblje, na kojemu gotovo da nije bilo neoštećenog groba i spomenika.

Prema nekim procjenama, na selo je ispaljeno preko 100 000 teških projektila zbog čega je 9/10 infrastrukture bilo razoreno, pretvorivši Nuštar u sablasno mjesto potpunog uništenja, dok su okupirani Marinci i Cerić bili sravnjeni sa zemljom. O razmjerima razaranja i žestini borbi dovoljno govori podatak da su u Nuštru poginula 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno, dok je 56 Nuštaraca izgubilo život u Domovinskom ratu.

 

Zbog svega toga nužno je obnavljati i ponavljati priču o slavnoj bitci za Nuštar kako bi se svi detalji izvukli iz zaborava i sačuvali za budućnost. Tomu služe i Dani obrane i Dani općine koji se svake godine održavaju u prvom tjednu listopada i nastoje okupiti sve sudionike obrane Nuštra i obitelji poginulih branitelja.

 

 

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

 

  

 

foto: DPCM/nustar.hr/branitelji Nuštra

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Priredio: Mario Mehaković

Izvor: DPCM/Općina Nuštar/Branitelji Nuštra (VP)

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

 

U vihoru rata

hrenfrdeituk

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 358 gostiju i nema članova online

A- A A+
Treba li uvesti obvezno Covid-cijepljenje za sve građane RH?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com