U VIHORU RATA
U vihoru rata
7. studenog dogodila se najveća tragedija u višestoljetnoj povijesti Bizovca, koja se dogodila u vrijeme izravne srpske agresije na Hrvatsku.
Toga dana zrakoplovi neprijateljskog zrakoplovstva raketirali su Bizovačke toplice, središte sela i razorili više obiteljskih kuća u Kolodvorskoj ulici.
...
Uslijed napada devet je osoba smrtno stradalo, a dvadeset i četiri su osobe ranjene. "Iako je od nemilog događaja prošlo gotovo tri desetljeća, za zločin još nitko nije odgovarao pred hrvatskom javnošću i pravosuđem", podsjeća načelnik Općine Bizovac Srećko Vuković.
Toga dana, ne sluteći opasnost, ljudi su na obližnjim poljima ubirali ljetinu i obavljali druge poljodjelske radove. Samo nekoliko minuta iza podneva neuobičajeno toplog i sunčanog dana za to doba godine, 7. studenog 1991. godine jugo-četnički zrakoplovi bez ikakva povoda obrušili su se na Bizovac.
- sadržaj se nastavlja -
Povedeni istupima ratnog zločinca Vojislava Šešelja i izvješćima u srpskim medijima kako se u Bizovačkim toplicama liječe i odmaraju hrvatski branitelji, njihov prvi cilj bilo je rušenje impozantnog zdanja hotela „Termia“ u kojem je tada boravilo više stotina gostiju. Najvjerojatnije iz tog razloga usmjerili su avionske nišanske uređaje i na svu sreću promašili hotel. Uslijed siline detonacije i pritiska na ulazu u hotel poginuo je jedan mladi hrvatski vojnik, a u Nacionalnom restoranu, smještenom u prizemlju, ranjen je promatrač Europske zajednice.
Nakon punih sat i po vremena kasnije, zračnim napadom neprijateljska avijacija pokušala je srušiti željeznički kolodvor. Ispaljeni projektili promašili su kolodvorsku zgradu da bi nasuprot nje teško oštetili više obiteljskih kuća. Na obiteljskim domovima Sudarevih i Đerkijevih učinjena velika materijalna šteta, koju su brzom intervencijom djelomično sanirali prijatelji, rodbina i pripadnici bizovačkog ratnog odreda Civilne zaštite.
Treći brutalni i podmukao napad kao i prethodna dva, došao je iz smjera zapada. Zrakoplovi-ubojice pogodili su samo središte Bizovca u kojem je tada, pored policijske patrole, bilo puno mještana, putnika, prolaznika i radnika iz bizovačke Robne kuće. Nastao je metež, jurnjava i u paničnom strahu ljudi su zanijemili. I danas su na pojedinim zgradama u centru mjesta još uvijek vidljivi tragovi toga krvavog čina.
- sadržaj se nastavlja -
U jednom trenu, pokošeni krhotinama avionskih projektila, nevine živote su izgubili Josip Marinić, Josip Jurenac, Darko Kovačević, Slavko Vidaković, Tomislav Kranjčević, Derviš Grabus, Reza Vuković i jedanaestogodišnji Dragan Cvetković.
Teške rane i na svojim tijelima trajnu invalidnost zadobili su Josip Andraković, Anđelko Stanić, Vinko Pintar, Pavo Duvnjak, Dražen Lacković, Ivan Ladišić, Spomenka Lacković, Franjo Plazonić, Dalibor Cvetković, Agica Sudar, Anica Pavić, Zlatko Štulac, Verica Glavaš, Milica Magušić, Damir Ivanović, Slavko Mateašić, Željka Galić, Zlatko Kajić, Marijan Parle, Antun Kraštek, Matija Kojundžić, Marija Đerki i Baškim Saljiji.
- sadržaj se nastavlja -
Nedugo nakon počinjenog napada, kada je centar Bizovca izgledao poput prizora iz nekog futurističkog fima, sve strahote snimljene su policijskim video kamerama, a službeni vojni fotograf, Darko Jančikić, snimio je zastrašujuće prizore, koji nas na fotografijama danas podsjećaju na taj tužni dan kada je Bizovac brojeći mrtve i ranjene nad njihovim sudbinama, zaplakao.
Iako je od počinjenog zločina prošlo 27 godina, počinitelji ovog terorističkog barbarskog zlodjela nad civilima nisu otkriveni i privedeni pred lice hrvatske javnosti i pravosuđa. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća stradalim žrtvama u znak sjećanja na tragične događaje koji su se zbili 7. studenog 1991. odaje se počast, a njihovim obiteljima iskazuje iskrena sućut.
Istovremeno u svojim molitvama prisjećamo se i svih nestalih i poginulih hrvatskih branitelja koji su tijekom Domovinskog rata svoje živote položili na oltar neovisne i slobodne Republike Hrvatske.
Svima njima neka je vječna hvala i slava!
foto: 1. DPCM/Darko Jančikić, 2. i 3. Darko Jančikić
Priredio: Mario Mehaković
Izvor: DPCM/wikipedia.org/valpovstina.info (Srećko Vuković)
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
