U VIHORU RATA
U vihoru rata
Kada je Republici Hrvatskoj nametnut rat, malo je ljudi u svijetu znalo o čemu se zapravo radi.
Beogradska tvornica laži radila je punom parom, te su neke zemlje Europe i Amerika dugo smatrale da se radi o etničkim sukobima.
...
Tek danas im postaje kristalno jasno da se radilo o napadačkoj, osvajačkoj, rušiteljskoj i mržnjom zadojenoj politici Srbije. Hrvatska politika i Hrvatska vojska su nesumnjivo odnijele pobjedu, a tome su veliki doprinos dali i novinari.
Dokaz tome je i intervju istaknutog francuskog slavista Paula Gardea u kojemu kaže kako se mlađi naraštaj Francuza, neopterećen predrasudama, opredijelio za Hrvatsku, jer se uvidjelo da je ona napadnuta, a mladi se, po Gardeu, opredjeljuju zbog načela, a ne zbog simpatije ili savezništva.
Isto je tako kazao kako je, čitajući u vrijeme Domovinskog rata srpski tisak, doživio političku propagandu mržnje i nepravde, dok je po njemu tadašnji hrvatski tisak mnogo nijansiraniji, ne poziva na mržnju, ton je ozbiljniji, nije strastven kao u srpskim novinama.
Svugdje u svijetu smatra se normalnim da novinari moraju otkrivati istinu, pa i o ratu, i to bez obzira kakvim se opasnostima moraju izložiti. Ali nitko nije znao na što će u Domovinskom ratu naići novinari i koliko će oni sami stradati.
Po podacima o osobama stradalim u ratnim sukobima na strani Republike Hrvatske, samo do 14.6.1992. poginula su 22 novinara, i to po regijama:
- Banija - 10
- Dubrovnik i južna Dalmacija - 1
- Istočna Slavonija - 7
- Kordun - 2
- Lika - 1
- Nepoznata regija - 1
Svi su oni samo željeli prenijeti istinu o ratu u Hrvatskoj, a ta istina nikako nije odgovarala Srbiji. I zato su morali poginuti.
Tko se ne sjeća Gordana Lederera?
Snimatelja kojega je neprijatelj namjerno ubio u okolici Hrvatske Kostajnice. Kasnije su se čak hvalili razbojnikom koji je to učinio. Međutim, Gordan Lederer nikako nije zaboravljen i ne može biti.
Zagrepčanin Mario Filipi proveo je kao novinar dva i pol mjeseca u Osijeku, Novoj Gradiški, Baranji, Iloku, Belišću, Vukovaru i okolici Vinkovaca, gdje je ranjen. Izgubio je ruku i novu. Sa skupinom ranjenika prebačen je u Austriju gdje je u bolnici proveo četiri i pol mjeseca na liječenju i gdje je opremljen protezama za desnu novu i lijevu podlakticu, A po povratku kući udomio je devet prognanika iz okolice Dervente.
Siniša Glavašević je bez imalo sumnje junak rata za slobodu Hrvatske. U razrušenome Vukovaru on je smogao snage da istovremeno izvijesti o svemu što se u tim trenucima događalo u Vukovaru i da ne oda ništa što bi neprijatelju koristilo. Jedan je od onih koji su podigli razinu ratnog izvješćivanja.
Amerikanci su u Vijetnamu naučili kako treba snimati rat
Trideset kilometara od prvih borbenih linija, ili iz štabova. "Pustinjska oluja" je to ponovno pokazala. Poznati CNN, koji se bavi jedino vijestima iz dana u dan, vrtio je iste snimke "nevidljivih" zrakoplova na pisti i svakodnevno prikazivao bezbrojne konferencije za tisak. Izuzetak su bila izvješća iz Bagdada, ali tamo Amerikanci nisu gađali civilne ciljeve. I novinari su ostajali živi.
Novinari se u ratu u Hrvatskoj nisu držali tih pravila. Izvješćivali su s bojišnica, iz okruženih i napadanih gradova. I naši i strani novinari, tako da su četnici ubili i dva ruska novinara. To što su im Rusi prijatelji njih se nije ticalo. Uvijek Miloševiću vjerni "vojvoda" Vojislav Šešelj i njegovi razbojnici kojima nije ništa neobično prijetiti i pucati na novinare.
Očito, novinari su vidjeli nešto što nisu smjeli, a to samo još više dokazuje kako je istina najjače oružje.
foto: 1. dnevnik.ba
Autor: Mario Mehaković
Izvor: Hrvatski vojnik
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
