Hrvatska kroz povijest
U istarskom selu Raklju, smještenom ponad slikovitoga Raškog zaljeva, 28. rujna 1898. rodio se Mijo Mirković. Pod svojim imenom afirmirao se u ekonomskoj znanosti, ali je široj javnosti poznatiji kao čakavski pjesnik Mate Balota.
Mnogi suvremenici nisu znali da je riječ o istoj osobi.
...
Prvu pjesmu sročio je mali Mirković s 9 godina. Već zarana je upoznao težak život mornara i ribara. Poslije će raditi kao kamenorezac i miner, bit će i radnik na željezničkoj pruzi u Moravskoj. U Čehoslovačkoj završio je klasičnu gimnaziju. U njemačkom gradu Frankfurtu, kamo je pošao radi proučavanja djela i ideja istarskog velikana Matije Vlačića Ilirika, diplomirao je i doktorirao ekonomske i društvene znanosti.
Vezan uvijek uz rodni kraj, osjetljiv na bijedu i tuđinsku vlast, ispjevao je niz čakavskih pjesama i skupio ih u zbirku Dragi kamen. Uz Pera Ljubića i Dragu Gervaisa dao je temeljni pečat ponovnom procvatu čakavske poezije.
Kao znanstvenik Mirković je objavio velik broj knjiga, znanstvenih rasprava i članaka s područja gospodarstva, planiranja, ekonomike agrara, teorije unutarnje i vanjske trgovine, pri čemu je bio liberalniji od teoretičara svoga vremena. Mirkovićeva velika znanstvena monografija o europskom latinistu i reformatoru Matiji Vlačiću Iliriku djelo je iznimne vrijednosti.
Tako svestrano obrazovan sa znanjem mnogih jezika, Mirković je zablistao na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. kao voditelj naših stručnjaka. Znanstvenim argumentima i domoljubnim žarom izborio se za međunarodno priznanje sjedinjenja Istre s hrvatskom domovinom, premda u sastavu ondašnje Jugoslavije, što je jedino bilo moguće.
Na grobu Mije Mirkovića, Mate Balote, koji je umro 1963., piše da tu počiva težak, ribar, mornar, akademik, pjesnik te da je pokopan "uz zvuke dragih roženic".
Foto: 1. Izvor
Priredio: Mario Mehaković
