5. siječnja 1524. - Umro Marko Marulić | Domoljubni portal CM

POVIJEST

Hrvatska kroz povijest

Često nazivan ocem hrvatske književnosti

5. siječnja 1524. - Umro Marko Marulić

Marko Marulić

Hrvatska kroz povijest

Na današnji dan 1524. godine umro je književnik Marko Marulić, često nazivan i ocem hrvatske književnosti.

Rođen je 18. kolovoza 1450. godine u Splitu.

...

Oboje roditelja, otac Nikola i majka Dobrica (rođ. Obirtić) bili su plemići. Osim najstarijeg Marka, bračni par Marulić imao je još šest sinova i dvije kćeri. Obitelj se hrvatski nazivala Pečenić, a u XV. stoljeću po humanističkom je običaju latinizirala svoje prezime u Marulus ili De Marulis.

Marulić je u Splitu (1460. - 1470.) pohađao humanističku školu, koju je vodio talijanski humanist Tideo Acciarini. Tu počinje svoje stvarati potaknut Ovidijevim djelom Metarmorfoze. Nakon završene humanističke škole odlazi u Padovu, gdje studira pravo. Godine 1477. u Mlecima je tiskana knjiga Jurja Šižgorića Elgiarum et carminum libri tres.

Marulićeva pohvalnica, koju je Šižgorić uvrstio u knjigu, prvo je Marulićevo tiskano djelo. Nakon studija prava Marulić se vraća u Split. O njegovom mladalačkom životu postoje dva suprotstavljena mišljenja. Prema jednom živio je slobodnijim životom poput većine ondašnjih renesansnih mladih plemića, dok se prema drugom mišljenju drži da je od mladosti živio krepkim životom.

Bio je gradski sudac, svjedok pri nagodbama i ugovorima, zastupnik u parnicama, izvršitelj oporuka i tužitelj. Istovremeno stvara na književnom polju. Tako 1499. godine dovršava svoje djelo De institutione bene vivendi per exempla sancotrum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca), u kojem zbori o katoličkom moralu te daje upute kako se pridržavati katoličkoga morala.

Iduće godine dovršava hrvatski prijevod djela Tome Kempenskoga De imitatione Christi. U studenome 1500. godine hodočasti u Rim, a već godinu kasnije (1501.) dovršava ep Judita u kojem doseže najveći pjesnički domet. U tom djelu hrabri i potiče vlastiti narod na obranu domovine. U razdoblju od 1510. do 1517. godine radi na epu Davidijada, a tom razdoblju nastaje i spis Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske duše). U tom djelu prvi puta u povijesti koristi se riječ psihologija te se Marulić smatra njezinim tvorcem.
Dana 14. lipnja 1521. godine sastavlja oporuku u kojoj popisuje popis knjiga iz svoje knjižnice. Tri godine kasnije, 5. siječnja 1524. godine umire u rodnom Splitu. Pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane.

Odjeci i utjecaji Marulićevih djela nalaze se u brojnih domaćih autora od 16. do 20. st. (Petar Hektorović, Petar Zoranić, Barne Karnarutić, Juraj Baraković, Jerolim Kavanjin, Rafael Levaković, Tin Ujević, Tonči Petrasov Marović i dr.). Izniman su uspjeh tijekom 16. i 17. st. doživjeli su njegovi latinski spisi, po kojima je postao prvi hrvatski pisac svjetskoga glasa i do danas najprevođeniji hrvatski autor. Institucija i Evanđelistar tiskani su, što u izvorniku, što u prijevodima (na talijanski, njemački, francuski, španjolski, portugalski, češki, možda i japanski, u najnovije vrijeme hrvatski), više od 60 puta, i to u Mlecima, Firenzi, Bergamu, Baselu, Kölnu, Dilingenu, Antwerpenu, Parizu, Madridu, Lisabonu itd.