30. svibnja 1799. - Rođen Ferdo Livadić | Domoljubni portal CM

POVIJEST

HRVATSKA KROZ POVIJEST

Jedan od vođa Ilirskoga pokreta, odnosno Hrvatskog narodnog preporoda

30. svibnja 1799. - Rođen Ferdo Livadić

Hrvatska kroz povijest

Na današnji dan 1799. u Celju je rođen Ferdo Livadić hrvatski skladatelj i jedan od vođa Ilirskoga pokreta, odnosno Hrvatskog narodnog preporoda.

Otac mu je bio sudski pristav. Godine 1809. od tetke je naslijedio imanje u Samoboru te se obitelj tamo preselila. U Samoboru je završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Zagrebu. Prvo glazbeno obrazovanje stekao je u samoborskoj školi, gdje mu je učitelj bio Josip Herović, osnivač samoborske puhačke glazbe (1807.). U Zagrebu je nastavio obrazovanje učeći pjevanje i violinu.

...

Godine 1815. otac ga šalje u Graz (Austrija) na studij prava. U isto je vrijeme Livadić je studirao i glazbu kod skladatelja Anselma Hüttenbrennera, prijatelja Beethovena i Schuberta. Uskoro je u Grazu postao poznat kao violinist, pijanist i skladatelj, pa ga je Štajersko glazbeno društvo proglasilo počasnim članom. Nakon što je diplomirao pravo 1822. godine, želio je otići u Beč i steći doktorat te nastaviti svoje glazbeno obrazovanje. Ali, s navršene 24 godine, otac mu je, u skladu s tetkinom oporukom, predao imanje. Livadić se morao vratiti u Samobor i skrbiti za imanje. U Grazu se oženio 1823. godine s Katarinom Presinger.

Punih 56 godina proveo je Livadić u svome dvorcu i bio je domaćin istaknutim osobama Ilirskoga pokreta. Njegovi stalni gosti bili su, uz Ljudevita Gaja, Ljudevit Vukotinović (Livadić je uglazbio njegovu pjesmu Okićke vrane), Dragutin Rakovac, Petar Preradović, Stanko Vraz (koji se prilikom posjeta Samoboru zaljubio u Gajevu nećakinju Ljubicu Julijanu Cantilly i posvetio joj svoju knjigu pjesama Đulabije), Vatroslav Lisinski (autor prve hrvatske opere Ljubav i zloba) i mnogi drugi. Livadića su posjećivali i strani umjetnici kao Willmers, Julius Epstein, Leopold Zellner, Grün, Stazić-Stöger, Zadrobilkov, Cecilija Frank, itd. Njegov gost bio je i Franz Liszt.

Livadić je proučavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. U svome je domu 1833. skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu Još Hrvatska ni propala na tekst Ljudevita Gaja. Kako je Gaj pripovijedao, početkom 1833. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zatražio papira i zapisao pjesmu. Livadićje sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta.

Ferdo Livadić je skladao glazbu više od 40 godina. Iza njega je ostao sačuvan opus od oko 140 hrvatskih popijevaka, desetak slovenskih, 45 njemačkih, 32 crkvene, 40 koračnica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi. Svojim je djelom otvorio put hrvatskoj nacionalnoj glazbi Vatroslava Lisinskog i Ivana Zajca. Livadić je također aktivno sudjelovao i u društvenom i političkom životu Samobora. U jednom je mandatu bio zamjenik, a u dva samoborski gradonačelnik. Tri je godine bio i ravnatelj samoborske škole.

Umro je u svome domu 8. siječnja 1879. godine i pokopan je na samoborskom groblju. Na grobu i pred njegovom kućom (danas Samoborski muzej) nalazi se njegovo poprsje, rad kipara Ferde Ivanščaka. Godine 1902. postavljen je i reljef njemu u spomen na zgradi samoborskog magistrata, rad kipara Rudolfa Valdeca. Njegovim imenom danas se zove njegov dvorac, samoborsko tamburaško društvo i samoborska osnovna glazbena škola.