Hrvatska kroz povijest
Dekanovec u Međimurju rodno je mjesto jezero meštra Florijana Andrašeca.
Napredan i svestran seljak rođen je 28. travnja 1888.
...
Nije imao velikih škola: završio je bačvarski zanat, gospodarsku školu, zatim je regrutiran, odlazi u Prvi svjetski rat u kojem je teško ranjen na istočnoj bojišnici. Pouzdano se zna da je pjesme pisao u ratu, a vjerojatno i prije toga. Uvidjevši Andrašecov potencijal, etnomuzikolog Vinko Žganec poslao ga je u Celje u orguljašku školu.
Florijan je ondje usput učio klesarstvo i rezbariju. Osim što je bio župni kantor, skladao i pisao pjesme, on ih je i sakupljao u narodu. U doba rasta mađarske iredente taj dokaz međimurske pripadnosti hrvatskome biću bio je veoma važan.
Florijan Andrašec osnovao je zbor, o svom je trošku kupio instrumente za limenu glazbu i seljake naučio svirati po notama. Bio je suosnivač dobrovoljnog vatrogasnog društva, poštar, ali i ljubitelj žena. Zapisivao je i običaje svojega kraja, anegdote te šaljive pripovijetke.
Za ciklus Jandraškin Ivek, koji je na tragu Petrice Kerempuha i Grabancijaša, sam je izradio crteže. Naime, jezero mešter bavio se i slikanjem i kiparstvom. Napravio je, uglavnom u baroknom stilu, glavni oltar dekanovečke crkve, a mnogi njegovi kipovi i danas rese okolni kraj.
Ni libretist Đuro Vilović ni Krsto Odak nisu spomenuli koliko im je pomogao i dao ideja za našu najpastoralniju operu Dorica pleše. Andrašec se nikad nije bunio. Čak i kad su pitanja autorstva završila na sudu, a on spor dobio, time se nije okoristio. Radio je ono što ga veseli, pisao je, svirao, bio je majstor atmosfere, volio je sajmove, proštenja, kleti… iako često ironičan i satiričan, on je u pripovijestima i nostalgičan, čak romantičan. Bio je pozitivne naravi, pjevao je o onom lijepom što ga okružuje: prirodi, ljubavi, Muri, ružici, polju… sve nedaće nisu ga mogle slomiti.
Florijan Andrašec cijeli je život posvetio Dekanovcu, što njegovi sumještani nikada nisu prestali cijeniti.
Foto: 1. lovelymedjimurje.com
Autor: Mario Mehaković
Izvor: DPCM/HRT
