UCM

Domovinski rat

Veličanstvena pobjeda bila je prekretnica za daljnja borbena djelovanja na Banovini

Domovinski rat u Hrvatskoj poprima sve više obilježja herojstva i nevjerojatnih podviga obrambenih snaga hrvatskoga naroda. Zbor narodne garde i policijske postrojbe brojno i materijalno postepeno jačaju što je agresor osjetio i na područjima gdje se osjećao sigurno i gdje je stvarao planove kojima bi trebao pokoriti Zagreb a time i cijelu Hrvatsku.

Jedno od takvih područja je Banovina, pobliže desna obala rijeke Kupe. U obrani slobode slikovitih sela Banovine i naroda koji je vjekovima primao udarce raznih neprijatelja, svoj nemjerljiv doprinos dali su dijelovi, duhovno i moralno snažne, Druge gardijske brigade “Grom” u čijim su redovima bili sinovi iz svih krajeva Hrvatske a kasnije su se u njoj našli strani zaljubljenici u Hrvatsku. Ovdje je po prvi puta tijekom rata neprijatelj osjetio svu žestinu gnjeva koja je, poput Ilije Gromovnika, udarao u njegove podmukle  i prljave planove.

...

Zapovjednik Bojne Željko Ćubela, 5. listopada 1991.godine, prima zadaću zapovjednika Druge gardijske brigade “Grom”,  Vinka Ukote, da izvrši sve pripreme i da Bojnu uputi na  desnu obalu rijeke Kupe koja je u to vrijeme još bila slobodna. Jedan se njezin vod od 26. rujna 1991. godine već nalazio u zaseoku Gorupići. Bio je pod zapovijedanjem Slavka Franca. Postrojba odmah zaposjeda položaje na liniji: selo Nebojan -zaselak Gorupići -selo Dumače - selo Novi Farkašić.

Prvi napad neprijatelj vrši na selo Dumače 06. listopada 1991. godine iz pravca sela Gora, preko Srednjih Mokrica. Poslije žestoke borbe s pripadnicima Treće pješačke satnije, koja je branila selo Dumače, neprijatelj se morao povući. Tom prigodom neprijatelju su naneseni veliki gubitci u ljudstvu i tehnici. Toga dana smrtno stradava Milan Rapljenović u selu Dumače. Tri dana kasnije, 10. listopada 1991. godine, neprijatelj ulazi u napuštena sela Slana, Vratečko, Donje - Srednje - Gornje Mokrice te pali kuće, a artiljerijom granatira položaje branitelja. Pripadnici 2. gbr sa topovima ZIS uzvraćaju neprijatelju koji poziva avione. U tom avionskom napadu pogiba 4-5 dragovoljca, a zapovjednik 1.pb Željko Ćubela i desetak bojovnika biva ranjeno.

Neprijatelj potom stvara novi plan napada. Namjera mu je bila razbiti i odbaciti njihove snage s desne obale rijeke Kupe. Krenuli iz tri pravca. Glavni pravac napada bio je: selo Glinska Poljana - selo Vratečko - selo Novi Farkašić, a pomoćni pravci napada bili su: selo Župić - selo Donje Mokrice -s elo Srednje Mokrice - zaselak Gorupići - selo Nebojan - rijeka Kupa. Drugi pomoćni pravac je bio: selo Župić - selo Donje Mokrice - selo Farkašić. Obranu je držala Prva pješačka bojna koja je, 17. listopada 1991. godine, izvojevala  do tada najveličanstveniju pobjedu. Zaustavili su jaki pješačko-tenkovski napad s avionsko - topničkom potporom. Toga dana smrtno stradava Boris Crnković u selu Dumače.

Nakon višesatne borbe neprijatelj je zaustavljen u selu Novi Farkašić. Pretrpio je velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Pored ostaloga, uništena su mu 4 a zarobljena 3 tenka, 1 BVP, a troje neprijateljskih vojnika se predalo. Ta veličanstvena pobjeda bila je prekretnica za daljnja borbena djelovanja na Banovini. Treba spomenuti junaštvo, hrabrost i odlučnost svih pripadnika Prve pješačke bojne, posebno pripadnike Prve pješačke satnije koja je branila selo Novi Farkašić. Drugi dan, 18.listopada 1991.godine, u jutarnjim satima bojovnici otkrivaju neprijatelja koji se ukopava na ulazu selo Novi Farkašić iz pravca Vratečkog. Iako s malim brojem ljudstva, slabim naoružanjem, s malo streljiva, iscrpljeni bojovnici napadaju neprijatelja i potiskuju ga do sela Vratečko. U tom napadu smrtno stradavaju  Igor Andrijčić i Mladen Dananić.

Zapovjednik OG Sisak, Božo Budimir, 21. listopada 1991. godine, izdaje zapovijed postrojbi za napad glavnim pravcem na selo Vratečko prema selu Slani i Glinskoj Poljani, a  s pomoćnim pravcem napada na sela Donje-Srednje Mokrice i Međuraće. U napad se krenulo 22. listopada 1991. godine. Neprijatelj je potpuno iznenađen i u nekoliko sati pripadnici Prve pješačke bojne oslobađaju desetak kilometara hrvatskog prostora. Oslobođena su sela Vratečko, Slana i dio Glinske Poljane, a pravcem napada iz sela Dumače oslobođena su sela Donje i Srednje Mokrice, te selo Međurače. Dolaskom mraka, u jakom neprijateljskom uporištu Glinska Poljana, zaustavljeno je napredovanje bojovnika koji se zbog boljeg položaja povlače u selo Slana. Zauzimaju položaje i čekaju daljnju zapovijed. Toga dana, 22. listopada 1991. godine, u Glinskoj Poljani, smrtno stradava hrabri bojovnik, dragovoljac Domovinskog rata, Dražen Horvat. U Novom Farkašiću smrtno stradava Mladen Šestić. Od toga dana neprijatelj, revoltiran zbog poraza i izgubljenim položajima, svakodnevno razornim topništvom granatira sva sela na desnoj obali rijeke Kupe.

Sloboda Hrvatske tražila je još žrtava, još života. U tim teškim danima,  28. listopada 1991. godine smrtno stradavaju Željko Flis i David Kukovec, a život polaže i  Ivica Boban, 12. studenoga 1991 godine.

Zapovjednik Božo Budimir daje novu zapovijed 14. studenoga 1991. godine da s ostalim postrojbama 2. gardijska brigada napadne mjesta koje drži neprijatelj na komunikaciji Petrinja-Glina. Po prvi puta u Domovinskom ratu upoznaju se ratnici iz svih bojni brigade koji trebaju u zajedničkom djelovanju pokazati snagu i odlučnost te osposobljenost za napadna djelovanja. Dio 1. pješačke bojne dobiva zadaću da izvrši napad smjerom sela Donjih-Srednjih Mokrica,  prema Župić brdu i napad smjerom sela Međurače-Šestanj brdo, prema selu Gora. Oko stotinjak pripadnika 2.gbr napala je smjerom selo Slana prema Glinskoj Poljani i selu Graberje. Cilj je bio osloboditi sela i ovladati neprijateljskom komunikacijom Petrinja-Glina. Borbe su trajale nekoliko sati. Neprijatelj je bio dobro ukopan i nije dozvolio proboj bojovnika pa su se sve postrojbe morale povući. Jedino je 1. pješačka satnija, 1.pb uspjela potisnuti neprijatelja iz Glinske Poljane. Međutim, s nekoliko ranjenih boraca i malobrojnog ljudstva ipak se povukla na prvobitne položaje u Slanu. Toga dana smrtno stradavaju Ivan Šestanj na Šestanj brdu i Darko Ivanković u selu Međurače. Petnaestak bojovnika biva ranjeno. Svih tih dana, dolaskom preko Kupe, pa do polovice prosinca neprijatelj je tukao položaje bojovnika sa svim raspoloživim sredstvima te u više navrata pokušavao tenkovsko-pješačkim napadom. Ohrabreni bojovnici uzvraćali su neprijatelju pojedinim diverzantskim napadima gdje bi mu nanijeli značajnije gubitke u ljudstvu. Tijekom granatiranja, 7. prosinca 1991. godine smrtno stradava Ivan Knežević, a dva dana kasnije, 9. prosinca 1991. godine i Darko Pantlik u selu Međurače.

Nekoliko pripadnika Prve i Druge pješačke bojne, na čelu sa zapovjednikom Željkom Ćubelom, 7. prosinca 1991. godine odlaze na dogovoreni susret s oficirima JNA koji su tražili prekid borbenih sukoba. U tim pregovorima strane su dogovorile predaju tijela poginulog Željka Marčeca (iz Druge pješačke bojne), prekid borbenih djelovanja i uspostavu „vruče linije“. Dan ranije predhodio je prelazak njihovih tridesetak vojnika, pripadnika JNA (bataljun iz Kumanova),  koji su kasnije poslani u Sisak.

Po zapovjedi OG za Sisak i Baniju, u koordiniranoj akciji pripadnici Prve, Druge i Treće pješačke bojne, 12. prosinca 1991. godine, dobivaju zadatak da ovladaju neprijateljskim položajima kod Svete Katarine. Dobro smišljenom i brzom akcijom, iznenadivši neprijatelja, ovladavaju prvim neprijateljskim položajima. Nažalost, u žestokom sukobu pogiba gardist Mladen Kušar. Dolaskom noći, uslijed teških vremenskih uvjeta postrojbe su vraćene na prvobitne položaje. Odmah se vrši intenzivna priprema za ponovni napad sljedećeg dana.

Bez neprijateljskog otpora, 14. prosinca 1991. godine,  zauzimaju se položaji kod Svete Katarine, a ubrzo naše postrojbe ulaze i u selo Glinska Poljana. Revoltiran zbog nemoći da pješaštvom promjeni stanje na bojišnici, neprijatelj je neprekidno granatirao položaje branitelja u kojem pogiba Mladen Turkalj, a više je gardista ranjeno. Tako su na samu Staru godinu, 31. prosinca 1991. godine, smrtno stradali Ante Salapić, Božo Perković, Željko Drmić i Zoran Breškić. Već 2. siječnja 1992. godine smrtno stradava Slađan Tadić u selu Glinska Poljana. U ovom djelovanju bojovnika posebno se istakao dragovoljac Vlado Brebrić-Garo rodom iz sela Vratečko koji je odlično poznavao teren te je puno pomogao njihovim postrojbama. Kasnije je postao djelatni pripadnik Brigade.

U tom razdoblju razbijene su neprijateljske elitne postrojbe, zarobljeni prvi tenkovi i prvi puta oslobođen okupirani teritorij na Banovini.

Po uspješnoj obrani sela Novi Farkašić grupiranjem postrojbi 2. "A" brigade u sudjelovanje ostalih postrojbi HV i specijalnih postrojbi policije oslobođen je teritorij i sela: Donje, Srednje i Gornje Mokrice, Međurače, Vratečko, Slana i dio Glinske Poljane te su branitelji stavili pod nadzor komunikaciju Petrinja-Glina utvrđujući položaje na Šestanj brdu, Kokerini i Glinskoj Poljani.

Dana 02.01.1992.g. potpisan je Sarajevski sporazum o prekidu vatre. Pripadnici 1., 2., i 3. pješačke bojne 2.gbr “Gromovi”  vršili su smjene držeći položaje do početka ožujka 1992. godine.

Svi uspjesi postrojbe doprinijeli su većem moralu, hrabrosti i odlučnosti da se neprijatelj slomi i oslobode svi okupirani dijelovi Lijepe naše.

Foto: UCM

 Autor: UCM/Ivica Šafarić