POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
RAZBIJANJE OKUPACIJE PLITVIČKIH JEZERA
Svjestan da takva situacija nije dopustiva, predsjednik Tuđman 30. ožujka sazvao je sastanak u Banskim dvorima. Na sastanku su uz predsjednika Vlade Franje Gregorića i ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca nazočili pomoćnik ministra za specijalne policijske jedinice Marko Lukić, zapovjednik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Josip Lucić te ostali zapovjednici jedinica Specijalne policije.
Nakon raščlambe uspješno odrađene akcije uspostave reda u Pakracu, donesena je odluka da će pripadnici specijalne policije morati iznova interventno uspostaviti red na području NP Plitvička jezera.
„Glavno zapovjedništvo za vođenje akcije smješteno je u Policijskoj upravi Karlovac pod vodstvom Marka Lukića. Za neposredno vođene akcije pod zapovjedništvom MUP-a RH određen je Josip Lucić, zapovjednik Jedinice za posebne zadatke Rakitje“, navodi se u monografiji postrojbe iz Rakitja. Zamišljeno je da se akcija izvede brzo i učinkovito, u nekoliko faza.
Brza akcija
U prvoj fazi, malo prije ponoći, prva specijalna postrojba MUP-a RH Antiteroristička jedinica Lučko (ATJ Lučko) kao prethodnica morala je zauzeti Koranski most. Time se trebala onemogućiti reakcija pobunjenika, odnosno eventualno sprečavanje ulaska policijskih snaga na Plitvička jezera. Druga faza trebala je uslijediti u ranim jutarnjim satima, spajanjem glavnih snaga, Jedinice iz Rakitje, s prethodnicom ATJ Lučko koji su osigurali siguran prolaz na Koranskom mostu. Monografija postrojbe iz Rakitja opisuje početak akcije i dolazak policijskih snaga na Plitvice:
Provedba akcije počela je na sam Uskrs, 31. ožujka u 3:00 sata, izlaskom iz baze Rakitje. S obzirom na to da postrojba nije imala drugi način prijevoza, korišteni su autobusi Croatia busa. Nakon prolaska kroz Slunj i dolaska u Selište Drežničko, pripadnici Rakitja spajaju se s pripadnicima ATJ Lučko. Uz kratko izvješćivanje o stanju formiraju zajedničku kolonu i kreću prema Plitvicama…Specijalne snage MUP-a RH u 6:15 ulaze na područje NP Plitvička jezera. Kako je bila gusta magla, kolona pripadnika MUP-a (ATJ Lučko i Rakitje) kreće se polagano i oprezno. Na čelu formirane kolone kretalo se borbeno oklopno vozilo (BOV) s pripadnicima ATJ Lučko. Autobusi s pripadnicima Rakitja vozili su se na udaljenosti od stotinjak metara i s ugašenim svijetlima. Na začelju kolone bili su kamioni, terenska i kombi vozila. Nakon prolaska Ličke kuće, kraj okretišta Plitvičkog vlaka, borbeno oklopno vozilo nailazi na srušena stabla. Vozilo se zaustavlja, a pobunjeni Srbi i pripadnici „milicije SAO Krajine“ iz svega raspoloživog naoružanja otvaraju vatru po pripadnicima MUP-a RH. U napadu je ranjeno devet pripadnika Jedinice za posebne namjene Rakitje koji su se nalazili u autobusu.
Nakon što su srpski pobunjenici otvorili paljbu iz okolne šume, u autobus pun redarstvenika uletjela je tromblonska mina koja srećom nije eksplodirala jer nije bio izvučen osigurač. Pripadnici specijalnih snaga MUP-a izletjeli su iz vozila i zalegli na cestu te otpočeli akciju u smjeru iz kojeg je po njima otvorena vatra. Sukob je potrajao nekoliko prijepodnevnih sati.
Brzim napadom pripadnici 2. i 3. satnije Rakitje dolaze do barikada, razvijaju se u borbeni raspored, jedan dio cestom, a drugi kroz šumu. Uz potporu pripadnika 1. i 4. satnije Rakitja i ATJ Lučko napreduju u pravcu hotela. Teški vremenski uvjeti (snijeg i magla), uvjetovali su otežano kretanje i daljnje napredovanje. Pripadnici ATJ Lučko koji su se dotad nalazili u oklopnom vozilu motornom su pilom prerezali srušeno drveće i omogućili prolazak Plitvičkom cestom. Istodobno su pripadnici Rakitja osiguravali područje, sklanjali porušeno drveće te nastavili daljnje napredovanje. Pripadnici postrojbe nakon 150 do 200 metara nailaze na „milicijsko“ vozilo u kojem uhićuju dvoje pobunjenika te ih zadržavaju do dolaska temeljen policije. Postrojba nastavlja napredovanje i kod hotela Jezero uhićuje Gorana Hadžića i Borivoja Savića. Pregledom vozila uhićenih pronađeno je vatreno i hladno oružje te popisi srpskih pobunjenika sa zaduženim naoružanjem i opremom. Jedinica za posebne namjene Rakitje uhitila je tijekom daljnjeg napredovanja i borbenog djelovanja 27 srpskih pobunjenika. Zadržani su do dolaska pripadnika temeljne policije i sprovedeni u slunjsku policijsku postaju. Ranjene pripadnike Rakitja i „milicije SAO Krajine“ zdravstveno je zbrinula sanitetska ekipa na čelu s liječnikom Josipom Husarom. Nakon dolaska ispred hotela Jezero, zapovjednik akcije Josip Lucić zapovijeda Damiru Šimuniću (zapovjednik dijela 3. satnije) da sa svojom skupinom krene u pravcu restorana Poljana, a skupini Zdravka Andabaka (zapovjednik 1. satnije) u pravcu pošte na Plitvicama, kronološki se, do pogibije Josipa Jovića, pojašnjava tijek sukoba u monografiji postrojbe iz Rakitja.
Združene snage iz Rakitja i ATJ Lučko unatoč gustom snijegu svladale su otpor učinkovito i brzo, a drski pobunjenici natjerani su u bijeg prema Titovoj Korenici.
Javnosti je manje poznato da su ove dvije postrojbe imale pomoć postrojbe za specijalne namjene iz Kumrovca, pod zapovjedništvom zamjenika zapovjednika akcije, Darka Rukavine. Planirano je da postrojba iz Kumrovca osigura bokove glavnih snaga od moguće intervencije iz Bihaća, što se pokazalo dobrom procjenom.
Oni su zaustavili izvidnicu JNA upućenu iz Bihaća i nisu joj dopustili daljnje kretanje u smjeru Vaganca i Ličkog Petrovog Sela. Ipak, zbog razvoja događaja nisu sudjelovali u sukobu:
Dok se vodila borba na smjeru glavnih snaga, postrojba Kumrovec našla se pred barikadama, postavljenim na ulazu u Ličko Petrovo Selo. Pripadnici postrojbe Kumrovec bili isu iznimno motivirani za uklanjanje barikada i borbu s pobunjenim Srbima kako bi se spojili s našim glavnim snagama. Na osnovu procjene da bi takvo djelovanje moglo dovesti do neželjenih stradavanja civila u Ličkom Petrovom Selu i poslužiti vodstvu JNA kao alibi za kombinirani napad…postrojba Kumrovec je temeljem zapovijedi generala Martina Špegelja zaustavljena u daljnjem nastupanju te je do kraja operacije i izvlačenja svih naših snaga osiguravala bokove…Akcija završava u 10 sati, a njezin zapovjednik Josip Lucić zapovijeda Damiru Šimuniću da sa skupinom pripadnika izvidi šire područje prema izdvojenom objektu Izvor boraca. Skupina na čelu s Božom Kožulom dobiva zadaću osiguranja hotela Belleveue i Jezero, navodi se u monografiji postrojbe iz Rakitja.
Raščlamba Službe državne bezbednosti (SDB)
Sukob na Plitvičkim jezerima zanimljivo je pratiti kroz raščlambu krize koju je načinila Služba državne bezbednosti (SDB). Ta i brojne druge analize sigurnosnih službi bivše države dostupna je na stranicama četiri toma knjige Policijski dosje dr. Vojislava Šešelja (Beograd, 2010.) gdje su objavljeni brojni tajni dokumenti, dostavljeni od Vlade Republike Srbije za obranu Šešelja pred Haaškim sudom.
U toj zbirci dokumenata SDB je u dokumentu: Analiza dejstva snaga MUP-a Hrvatske na širem području Plitvica neprecizno raščlanio pripremu akcije hrvatskih snaga, procijenivši da je bilo angažirano više od 4000 policajaca, uključujući i postrojbu za helikopterski desant. Cilj srpskih pobunjenika bio je da se uspešno suprotstavi snagama MUP-a, što je procijenjeno kao nerealno, ali nerealna je bila i sigurnosna procjena da je konačni cilj policijskih snaga bio da se ovlada područjem Titove Korenice, preseče teritorija tzv. SAO Krajine na dva dela i stvore uslovi za napad na Knin.
Uz preuveličavanje snaga angažiranih za napad, Služba bezbednosti je preuveličavala pripremu hrvatskog MUP-a, dajući akciji fantastične razmjere. Naime, implicira se da se na područje Nacionalnog parka ubacila protuteroristička jedinica specijalne policije uoči samog napada:
Pored toga, neki indikativni podaci ukazuju da je u sastavu „italijanskih turista“ dan ranije u Plitvice ubačeno oko 40 specijalaca MUP-a kojima je u ranim jutarnjim časovima 31.3. ove godine kamionom dotureno oružje, sa zadatkom da napadom s leđa na glavnom pravcu napada, odnosno težištu odbrane snaga tzv. SAO Krajina, postignu iznenađenje (čime se može i objasniti zarobljavanje 29 pripadnika SAO Krajina na centralnom delu odbrane, što je narušilo kompletan odbrambeni sistem i doprinelo bržem ovladavanju Plitvica). Ovakvom koncentracijom snaga (1400-1500 policajaca u blokadi, oko 500 u napadu i 40 ubačenih u raspored branioca) stvoreni su uslovi za napad s fronta (na pravcu Slunj – Plitvice), dejstvo iznutra i s bokova, a naročito obuhvatom na pravcima Drežnik – Hrastov vrh i Ličko Petrovo selo – selo Mukinje. Takođe je postignuto da je sa svih pravaca napada, pored Plitvica, blokirana i Titova Korenica.
- nastavlja se -
(posljedice sukoba i reakcije JNA)
Foto: 1. slobodnadalmacija.hr
Autor: Tomislav Šulj
