POVIJEST
Operacijom Maslenica ratni sukob Hrvata i pobunjenih Srba raširio se svom žestinom na širom području srednje Dalmacije, ne samo u zadarskom zaleđu.
Tijekom veljače i ožujka 1993. godine zbog toga su patili civili hrvatske nacionalnosti koji su ostali živjeti na područjima pod okupacijom.
...
Njihov položaj dodatno je ugrožen pristizanjem velikog broja dobrovoljaca s područja bivše Jugoslavije. Mnogi pripadnici paravojnih četničkih skupina terorizirali su hrvatske, ali i srpske civile.
Do lipnja 1993. godine na okupiranom području Hrvatske ubijeno je više od 40 civila hrvatske nacionalnosti, a najveći broj njih u sektoru Jug. Većinom su to bili stariji ljudi. Dio Hrvata poslan je na prisilni rad, a postupno počinju pljačke, zlostavljanje, palež kuća i ubojstva.
Sudeći prema zaplijenjenim dokumentima vojske pobunjenih Srba, neki od zločina počinjeni su na uistinu okrutan način; starci su bacani u bunar ili sakaćeni.
Iako su zapovjednici srpske vojske Krajine upozoravali potčinjene da se takvim zločinima mora stati na kraj, teror nad Hrvatima nisu mogle zaustaviti njihove jalove zapovijedi, a još manje neučinkovite snage UNPROFORA. Stoga, Hrvatima nije preostalo drugo nego da pokušaju spasiti život, te su izbjegli na slobodna područja.
Posredovanjem Visokog povjereništva UN-a za izbjeglice i Vlade RH organizirano je nekoliko prelazaka skupina hrvatskih civila. Za prognane s područja Drniša, Obrovca, Benkovca i Knina organiziran je prihvat u Otočcu. Prvi konvoj, s 375 civila, prihvaćen je 17. veljače, a potom 17. ožujka pristižu još 194 izbjeglice i napokon je 18. ožujka stigla skupina od 194 prognanih Hrvata.
Pod pritiskom UN-a, pobunjeničke vlasti privele su tek pokojeg počinitelja, no oni su vrlo brzo pušteni, a zapravo za zločine počinjene nad hrvatskim civilima tijekom 1993. godine nitko nikada nije kazneno odgovarao.
Foto: croatia.eu
Autor: Tomislav Šulj
